Razvijanje namjere

Natural horsemanship (NH) ili prirodno konjarstvo je pristup konjima u kojem se uvažava njihova psihologija, ponašanje i reakcije, a u odgoju se koriste nenasilne metode. Ima puno grana te metode, ali se uvijek svodi na isto: trudimo se razmišljati kao konj, a ne kao čovjek, uvažavamo ponašanje konja u krdu koristeći to ponašanje kao metodu učenja i prema karakteru konja određujemo pristup i metodu.

Nije to lagano jer je potrebno odbaciti sve što smo učili po starinskom načinu. Naročito nije lako odbaciti pridavanje ljudskih osobina konjima jer konjska osobnost je drugačija. Predrasude, krivi stavovi i vlastite projekcije, sve to dovodi do problema u komunikaciji. Nije da sad moramo učiti ispočetka, ali treba obrisati puno toga što već znamo.

Klasično konjarstvo koristi puno nasilja u komunikaciji s konjem. NH ne koristi bič, mamuze, dodatnu opremu, ne koristi žvalu. Kako onda komunicirati s konjem? Odgovor: namjerom. Po definiciji namjera je ono što je tko odlučio učiniti, zamisao koja će se ostvariti radnjom ili činom. Pokrenuti cca 500 kg vlastitom namjerom nije lako. Nije dovoljno poželjeti, odnosno imati sliku kao promatrač, već imati snažni fokus i želju koja će se manifestirati kroz naš stav i poslati jasnu poruku konju što se želi. Moramo biti na čistu što želimo i onda to prenijeti kroz stav konju. Namjeru konji razumiju.

Kako razvijamo namjeru? Ono što želite raditi s konjem mora biti prvo jasno vama samima. Signal za tu radnju mora biti definiran, različit od drugih signala i upotrebljavate ga uvijek samo za tu radnju. Ono što konjari najčešće rade je davanje signala “cmoktanjem”, obično za kas. Ali onda to isto počnu upotrebljavati za sve što žele od konja, pa tako ako žele konja pokrenuti cmokću, ako treba u kas opet isti signal, ako žele u nazad isti zvukovni signal. Konjar nit ima fokus, niti jasno izražava namjeru, nego se bezveze glasa a konj bi trebao raditi ono što je u tom trenutku njegov vodič zamislio. Prije nego započnete rad s konjem u sebi odlučite koji je signal za određenu radnju. Ako vam je teško pamtiti svoje odluke razmislite kako je onda tek konju

Kako prepoznati dobro provedenu namjeru? Da li vam se dogodilo da jašete i samo pomislite na prijelaz iz hoda u kas? I konj krene na misao?* Većini konjara se to dogodilo ili događa i onda dolazi ona famozna rečenica: moj konj ko da mi čita misli. Ali to je jasna namjera, misao koju je popratilo tijelo jahača i taj cijeli mentalno fizički sklop konju je bio jasan i krenuo je u kas prije nego što ste zacmoktali (inače mrzim taj signal). Neka vam taj osjećaj i način bude vodič za učenje i provođenje namjere u radu s konjem.

Sad kad vam je jasno da je komanda namjerom moguća, onda krenite s radom sa zemlje. Najbolje je krenuti sa sinhronizacijom ljudskih i konjskih koraka. Konji se vole sinhronizirati, zato to iskoristite i zajedno hodajte. Stanite konju bočno uz plećku i napravite korak, dva, tri. Trudite se sinhronizirati s konjskim koracima, a konj će uskoro shvatiti vašu namjeru i sam će se truditi u sinhronizaciji. Vježbajte. Kratko, ali često. Kad vam je koračanje zajedno jednostavno i teče, zakomplicirajte, pa tako iz hoda stanite, i konj će stati, vježbajte sinhronizaciju u nazad, koračajte u nazad zajedno. Zatim mijenjajte ritam, malo sporo, malo brzo hodajte, pa opet sporo. Probajte i kasati s konjem (ako niste u kondiciji uskoro ćete dušu ispustiti u vježbi sinhronizacije kasa). Sve vježbe koje radite u sinhronizaciji: kretanje naprijed, nazad, brzo, sporo, lijevo, desno možete popratiti različitim glasovnim znakovljem koje ste odabrali za svaki od ovih načina kretanja. Ovo možete iskoristiti kasnije na liberty načinu rada (bez oglavine i povodca) što je prilično zabavno i uvijek fascinira vaše goste i znatiželjne susjede.

Naravno da osim sinhronizacije postoji još puno vježbi u kojima koristite upravo Namjeru. Sinhronizacija je prvi korak za konja a i za jahača/vodiča jer kroz sinhronizaciju uči kako upravljati, a konj uči reagirati.

Šaptači konjima ništa ne šapću, oni imaju jak fokus na radnju koju traže od konja i na taj način bešumno pokreću konja. Konji su telepate i čitaju naša tijela, mirise, ponašanje i taj ljudski komplet čini odnos s konjem i gradi partnerstvo. Iskreno, lakše je natezati štrik i konja vući za sobom, tu i tamo ga opaliti bičem, bocnuti mamuzama, staviti mu jaku žvalu pa vući dok usta nisu krvava. Ne boli to nas, boli konja. A kad konj na tu svu bol reagira otporom onda se čudimo da od kud sad to. Namjera je u početku teži put, no s vremenom postaje jednostavna, konj je sve smireniji i osim što mu se ne nanosi bol, konj i čovjek komuniciraju bešumno. Takav odnos povećava sigurnost u jahanju, a život s konjem postaje ugodan i zabavan.

*Misao prije misli. Postoji teorija da se prvo pojavi energija koju mozak velikom brzinom šalje u tijelo i tek onda se artikulira jasna misao. Tu energiju konj osjeti prije nego smo mi svjesni svoje misli i zato konj reagira prije nego mi svjesno donosimo odluku o promjeni ritma ili konj kreće u kas prije nego što smo mi svjesni odluke o kasu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: