Equagility…

…je disciplina u kojoj se kombinira rad sa zemlje s radom u sedlu. Postavlja se 5 prepreka koje vodič prođe s konjem, zatim sjeda u sedlo i iste te prepreke prolazi u sedlu. Konja za to imate spremnog, znači osedlanog dok ga vodite kroz prepreke, a zatim sjedate u sedlo. Žvala i BB nisu dozvoljeni, odnosno radite ili na rope halter ili na rope neck. Možete staviti oglavinu radi sigurnosti ali ne smijete je koristiti. Kaciga je obavezna. Također disciplina ima nekoliko grupa, od jednostavnijih do težih, koristite povodac kao dizgine s obje strane, ili samo s jedne strane, vježbe se rade samo u hodu ili se rade u hodu i kasu, ovisi koliko ste vješti i koliko je konj dobro ujahan. Najvažnije je da nema žvale i da su vam dizgini cijelo vrijeme opušteni, nema natezanja i zapravo se koristi sjedište. Zbog toga što nije dozvoljeno korištenje žvale, biča, mamuza, jahaču ostaje samo vlastita stražnjica u sedlu, listovi i govor tijela. Ovakvi zahtjevi traže koncentraciju jahača i poboljšavaju mu vještinu jahanja.

Equagility je disciplina koja je uvedena kao natjecateljska od ove, 2017 godine u međunarodnoj OLHA natjecateljskoj ligi. Meni se ideja jako sviđala i zato sam se uključila. I skroz se iznenadila kako nije niti malo jednostavna, naročito kada poštujete pravila. Kada krećem s nečim novim obavezno krećem s najjednostavnijim kako bi vidjela gdje sam. Ako ono što je jednostavno lagano svladam, prebacujem se na teži stupanj i tako postepeno dolazim do točke gdje je problem. Iako su zadaci bili jednostavni, kod izvođenja je zbog preciznosti kojim su trebali biti izvedeni isplivalo na površinu ono što je problematično kod konja. Savijanje pod oštrim kutom u ljevo, pa zatim odmah oštro u desno pokazalo se kao izuzetno zahtjevnim za moju Gitu i kobila to nije u početku mogla izvesti. Ovakvu vježbu Gita radi bez problema kada nema jahača, s jahačem joj je bilo teško. Očito da moj balans i sjedište nisu dobri i toliko je ometaju da kobila ne može ostati unutar prepreke kao što je traženo, nego prekoračuje motke kako bi sama uspostavila balans i tako radi greške prekoračenja gabarita prepreke i udaranja nogama po motkama koje nisu dozvoljene. Uključio se crveni alarm u mojoj glavi. Šok i nevjerica. Mislila sam da tu nema problema, a zapravo ima jako puno samo što to nisam primjetila jer nikad nismo radili ovako precizno.

Greške kod konja su popravljive, konji su takvi, možete s njima popraviti nedostatke, potrebno je samo vrijeme i naravno znanje kako grešku popraviti. Zato sam se konzultirala s iskusnijim kolegicama, a ponekad je dovoljno da se neka radnja vidi iz drugog kuta i promatrač odmah uočava problem. Naravno bilo je potrebno opet napravila korak u nazad i počela sam raditi vježbe sa zemlje, zatim iz sedla, prvo samo u stajanju, a zatim i u hodu. Još uvijek nije idealno, ali je izvedeno kako treba. Osim toga sada kada znam gdje je problem mogu više raditi na tome i olakšati Giti naša zajednička jahanja.

Fokus je slijedeće što je pozitivno u ovoj disciplini. Fokus na prepreke umanjuje strah ili ga potpuno eliminira. Osobe koje imaju problem sa strahom definitivno bi se trebale okušati u ovoj disciplini. Rad sa zemlje opušta i daje sigurnost vodiču/jahaču. Konja isto smiruje i konj zna što se od njega očekuje. Kad jahač sjedne u sedlo i smireno i fokusirano prolazi kroz zadatke, koncentrira se na pravilnu izvedbu i na točan raspored zadataka tada ne stigne misliti o strahu. Naravno da konj odmah zna da mu se jahač ne boji i sve prolazi bez nervoze i tenzija.

Ako se i ne uključite u natjecanje, definitivno preporučam za one koji imaju problem sa strahom. A ovakve vježbe dobre su za školu jahanja jer grade razumijevanje o sjedištu i upotrebi lista kod mladih jahača. Naravno kod svih grade razumijevanje zašto je važan rad sa zemlje i kako ga primjeniti u sedlu. O fokusu da ne govorim, u jahanju je fokus jedna od najvažnijih stvari jer konji savršeno dobro razumiju fokusiranog jahača.

Za kraj, probajte. Ovdje je i filmić kako je izveden naš prvi natjecateljski zadatak.