Kad te Horse Agility izvuče iz nezgode s konjem

Veliki sam ljubitelj terenskog rekreativnog jahanja. Volim otkrivati nove staze, a volim jahati i po ustaljenim stazama i pratiti promjene po godišnjim dobima. Često puta idem sama, ponekad imam društvo drugih jahača, ponekad je pas samnom. Uglavnom, nikad mi ne dojadi. 

Taj dan jahala sam sama i to po stazi koju sam puno puta prošla. Plan je bio od štale doći do kompleksa jezera, proći uz najveće koje su ribiči prozvali Ontario i zatim doći do rijeke Save. Jahanje uz Savu ima posebnu energiju i mirnoću, a na pojedinim djelovima rijeka ima šljunčane plaže. Na jednu takvu dolaze šetači s psima, a ponekad se spustim s Gitom jer put vodi strmom obalom do vode. U lipnju obalno drveće gusto je obraslo lišćem i grane naprave uzak tunel kroz koji se mora proći strminom dužine dvanaestak metara. Nije problem jer nije nam prvi puta. Obično siđem s Gite i vodim je na ruku kroz taj tunel od gustog bilja. Gita nije zadovoljna, ali ide. Tako i ovaj puta. I kada smo sišle do same rijeke ispostavilo se da je plaža udaljeni sprud, a između spruda i obale teče brza riječna voda. Voda je bila tamna, duboka i brza…Sava je nabujala i pokazuje svoje opasno lice. Nemoguće je bilo zagaziti u Savu, a zbog uskog puta nemoguće je bilo okrenuti se nazad. Stajala sam tako na obali, u tunelu od granja i razmišljala što sada učiniti. Nisam još bila panična, ali me adrenalin počeo lupati sve jače i osjećala sam pulsiranje u glavi i snažne otkucaje srca. Mislim si: No, baš si se lijepo uvalila, a dan je bio tako nevin do sada. Promatrala sam i opcije da Gitu okrenem, ali granje je bilo gusto i u glavi sam vidjela razne scenarije kako se Gita zapetljava, pokušava iščupati, paničari, pada u Savu i slične drame. Ne znam koliko dugo sam tako tumbala što napraviti, a onda je plan spašavanja smislila Gita: krenula je u rikverc kroz tunel uzbrdo. Prvih nekoliko metara je odlučno išla unazad što me oduševilo jer zapravo je Gita čupala mene van iz problema. No, onda je vjerojatno zbog dužine uspona izgubila samopouzdanje i stala. Ali se moje samopouzdanje vratilo jer je Gita očito radila sve što smo učile na Horse Agility vježbama: i hod unazad i uske prolaze i uske tunele i znala sam da Gita sve zna samo joj treba malo poticaja. Tako smo nastavile uzbrdo sve do samog kraja. A pred kraja imala sam dovoljno sabranosti da snimim i mobitelom uspon. Kako je izgledao uspon u rikverc možete pogledati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=Y1Lw3g0wb8E

I kada smo se našle na otvorenom i sigurnom opet je sve izgledalo dobro i pozitivno. U daljini vidjelo se jezero Ontario, a na njemu ribiči i njihovi šatori i kamp prikolice, jedan dron je provokativno lebdio zrakom, a nekoliko avanturista pokušalo je letjeti padobranom na vjetar oko jezera. Nakon nešto hoda s Gitom ponovno sam sjela u sedlo i jahala uz jezero. Grupa njemačkih ribiča htjela se fotkati samnom i Gitom pa sam im izašla u susret. Dan je opet bio bezbrižan, a noćna mora koju smo proživljavale prije nekoliko minuta kao da je samo bila ružan san.

Vježbe sa zemlje važne su za terensko jahanje

Postoji čitav niz vježbi sa zemlje koje poboljšavaju motoriku konja, grade njihovu psihološku stabilnost i grade odnos s čovjekom na partnerskoj bazi. Priča koju sam u gornjem tekstu ispričala upravo je takva. Sigurno da je u manježu ponekad bedasto konja učiti da radi ovo ili ono, no nikad ne znate kada će vam to dobro doći. Gita je u neugodnoj situaciji pokazala da nije panična, da ima dobru motoriku i upotrijebila je ono što zna raditi, odnosno ono što smo toliko puta “tesali” u manježu, a svakako je i preuzela inicijativu nudeći rješenje problema dok sam bespomoćno stajala i buljila u nabujalu rijeku. Te vježbe ne moraju biti dosadne i naporne. Horse agility pruža mogućnost da postavite stazu s 10tak vježbi i da ih onda sve obiđete u točno određenom nizu, a da pri tome ne dosađujete konju ni sebi. I onda vam jednog dana pomognu u kriznoj situaciji, baš kao što su pomogle i meni.

Radionica Horse Agility u centru Ritam s konjem

Nedjelja 25.11.2018., radionica u centru Ritam s konjem, jednom jako lijepom centru u Zagorju u Stubičkim toplicama. Centar ima konje za terapijsko jahanje, radi još škole jahanja i rekrativno terensko jahanje i ima ponešto pansiona (engleskih bokseva i laufa). Ima i jednu prostoriju koja je ured i mjesto za druženje i u kojoj je topla peć koja je te kišne nedjelje krajem mjeseca studenog bila nužna i grijala atmosferu.

Ma, kišna nedjelja…lijevalo je cijeli dan. Da centar nema halu morali bi sve otkazati. Ovako se okupila ekipa pravih konjara, onih koji su navikli na sve uvjete i znaju da hladoća, kiša, snijeg, užasna vrućina, da su to sve uvjeti u kojima konjari rade s konjima. Ili da i kad ne rade ništa s konjima da dođu u štalu bez obzira na vremenske nepogode.

ritam 01-horz

I tako smo Iva i ja (kao prave konjarke) došle već vrlo rano u centar Ritam s konjem jer, gle čuda, na kišno nedjeljno jutro nije bilo prometa. Mislile smo da smo ranoranioci, ali Josip (domaćin) već je zapalio peć, uredio prostoriju za druženje, pripremio konje, pripremio vruću vodu za čaj i kavu i od nekud donio domaće pecivo, tako da smo odmah mogli popiti prvu jutarnju kavu (i višnjevac). A onda na posao, postavljanje staze u hali, mentalna priprema za predavanje, doček sudionika. Došli su svi prijavljeni, pa čak i neki koje nekako nemamo na listi. Nema veze, mi primamo sve koji su voljni učiti i žele promjene u svom radu s konjima. Imali smo i dvije male curice na radionici. Mlade snage su uvijek dobrodošle.

dav

Kad dođu ljudi koji su voljni učiti i koji traže nova rješenja kako bi poboljšali svoj odnos s konjima jednostavno ne možete a da se ne potrudite i date im svoj maksimum. Hala nas je dobro zaštitila od tog kišnog dana i zapravo nije bilo previše hladno i kako smo svi motivirani pozitivnom energijom radionica je protekla u trenu. Prijepodne Horse Agility, pa pauza i onda Equagility, a radili smo i Liberty. Probali smo i cordeo (neck rope)…da, puno toga smo ugurali u radionicu i puno toga pokazali i odradili, ali jednostavno nam je išlo i iskoristili smo pozitivnu atmosferu do maksimuma.

ritam 12-horz

A centar Ritam s konjem? Ako trebate mjesto za radionicu, svakako preporučamo. Ako trebate mjesto za rekreativno jahanje, pripremu za jahaću dozvolu ili trebate terapijsko jahanje svakako opet preporučamo.

Horse agility radionica u udruzi Pegaz, Rijeka

Radionica je bila u subotu 17.11.2018. u Rijeci, a mi smo iz Zagreba i zato smo krenule u petak odmah iza posla na put. Ovaj puta bila je Iva Bernik samnom, frendica kojoj sam ove godine bila logistika u endurance utrci i s kojom treniram Horse Agility u pripremi za endurance. Ako se sjećate bilježimo pobjedu na utrci na 40 km, a ovaj puta koncentrirane smo na agility igre.

Dakle, u petak navečer nakon posla prvo utovar naših igara, zastava, hula hupa, najlona, pomične zavjese, spužvastih tuba, naših osobnih stvari i krećemo. Zima je i već je mrak, ali Rijeka je zapravo blizu i već u 21 bile smo na Liscu, brdu iznad Rijeke gdje smo noćile kod Tamare Sremec koja je član udruge Pegaz i s kojom se poznajem godinama. Tamara ima naravno konja i uređenu kuću u starom kvarnerskom-seosko-brdskom stilu tako da možete povući svojeg konja, smjestiti se kod nje i jahati vikendom, za neke praznike, za godišnji ili što vam već padne na pamet i tako uživati u novim terenima i poznanstvima. A dobro i kuha, večerale smo izvrsnu juhu od bundeve i popile malo previše čašica medovice pa vrlo veselo krenule na noćenje. Društvo su nam činili još i pas Točko i mačka Dolfica, a konja Makija koji živi vani u laufu tu večer nismo vidjele iako smo ga tražile baterijom.

Naravno u subotu ujutro buđenje je rano, Pegaz nije daleko, ali treba doručkovati, navući toplu odjeću, postaviti stazu i dočekati sudionike radionice. Jutro je hladno, a posebno je dojmljiv šum vjetra kroz crnogoričnu šumu s okolnih vrhova. Još smo jednom probale pronaći Makija, ali ništa od toga, on je negdje u svom laufu.

Pegaz Rijeka, udruga za terapiju i aktivnosti s konjem nas je oduševila. Veliki prostor, trava, drveće, voćnjak, potok, klupske prostorije, engleski boksevi, ogromni manjež. Dan sunčan, ali puše bura i prilično je hladno. Navukla sam sve 3 jakne koje sam ponijela, kapu, rukavice, naočale i kad me ugledala Nikolina (predsjednica) onako u jaknici stoji i kaže: Pa, zar je tako hladno?…(Uf, pa da, kako kome, zar ne?)

 

blog pegaz 02

Iva i ja smo stazu postavile uz pomoć volontera Pegaza, nekako uspjeli učvrstiti najlon, ali nam je zavjesu vjetar uporno prevrtao. Zastave su marljivo lamatale spremne za svoju ulogu scary cornera (strašnog kuta). Onda smo upoznale konje s kojima ćemo raditi (jer radimo s klupskim konjima, pa što znaju – znaju) i magaricu Jagodicu s kojom nećemo raditi ali smo je morale češkati i malo porazgovarati s njom. Skupili su se volonteri – članovi udruge, pridružili su nam se i prijavljeni iz drugih klubova.

dav

 

Krenuli smo prvo s predavanjem o karakteru konja, o konjskom vidu, fizionomiji, opremi i bla bla, postalo je i malo toplije pa sam skinula dvije jakne i kapu. Vjetar je i dalje raznosio manješki pjesak i na poligonu je sve lamatalo tako da se cijeli pretvorio u scary corner. Konji su bili super, svi sudionici odlični. Prvi dio je bio posvećen Horse Agility-u, zatim pauza, pa onda Equagility i na kraju završna riječ. Dan je prošao u trenu, mi smo skupile svoje stvari i zatim u auto pa nazad u Zagreb.

blog pegaz 03

Pozitivna energija tog dana napunila je i naše baterije. Nismo bile umorne po povratku i onako se čudile jedna drugoj u autu. Moramo još jednom zahvaliti Pegazu Rijeka, Nikolini, Tamari, svim sudionicima i super dobrim konjićima koji su se kao i uvijek trudili. Jedino nam malo žao što Tamarinog konja Makija nismo vidjele. Eh, taj veliki  lauf…

Horse Agility: Skok preko prepreke

Skok nije klasičan kao kod preponskih vježbi. Koristimo niže prepreke, od 30 do 50 cm i vodič vodi konja na povodcu pri skoku. Cilj je da konj skoči smireno i u punoj kontroli vodiča

Oprema

Ular, povodac dužine 3,5m – 4m, prepreka, kasnije može i duže od 7 m. Prepreka može biti bačva položena bočno, komad debla, složite više starih karnistera ili kanti jedne uz drugu. Prepreka je od 30 do 50 cm visoka, ali što je uža to je navođenje konja na istu teže.

Kako raditi vježbu

Početna faza 

Vodič može i ne mora skočiti zajedno s konjem. Na početku stavite manju visinu i probajte s konjem u hodu, zatim u kasu zajedno s njim prići prepreci, istu onda možete zajedno preskočiti ili neka konj skoči a vodič prođe pored. Može biti dosta naporno i kondicijski zahtijevno za vodiča.

Viša faza

Neka konj sam skoči,  a vodič ga navodi na prepreku trčeći paralelno ili kasnije na dužem povodcu od 7 metara, može stajati na jednom mjestu a konja navodi na prepreku i skok. Konj kruži (slično lonžiranju) oko vodiča i u jednom dijelu kruženja preskače prepreku.

Konj mora biti smiren i smireno prilaziti prepreci, ne smije žuriti niti skočiti previsoko. Ako pokuša pobjeći nakon skoka imate problem i niste vježbu odradili kako treba.

Equagility

Ako je konj dobro svladao ovu vježbu sa zemlje, tada je napravite iz sedla. Hodom, kasom, pa i kenterom ako je moguće. Konj ne smije bježati već smireno prilaziti i skočiti. Nakon skoka smireno nastaviti u tempu koji ste zadali. Naravno odradite to na bitless ili na rope halter/obični ular ili na neck rope. Stavite kacigu, vodite računa o svojoj sigurnosti i sigurnosti konja, ne pretjerujte i ne glupirajte se. Cilj vam je teren i neustrašivi konj, a to se ne postiže na silu i ubrzanim radom, već postepeno i kroz vrijeme.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka.

 

Radionica Horse Agility & Equagility, Udruga Fala, 29.9.2018.

Malo o povijesti i trenerima u Hrvatskoj. Prvi međunarodni trener Horse agility u Hrvatskoj je Hana, njoj sam bila ispomoć i pomagala u ogranizaciji radionica. A onda je Hana otišla na privremeni rad u Švedsku (Irska je valjda prekrcana, pa se odlučila za Skandinaviju) i ostali smo bez trenera. Kako volim poštovati pravila, odlučila sam sama steći trenersku licencu. Uvjeti za ispit su bili najmanje first level u natjecanju, liberty iskustvo (rad s konjem bez ulara i povodca), equagility iskustvo, a kako sve to imam i još onda poneka referenca i ispit i eto me, na listi trenera.

I što je zadatak trenera? Prenositi znanje dalje. Zato se složila mala ekipa: Tajana iz Udruge Fala, Maja iz Projekta Jednorog i moja malenkost, i ta mala ekipa složila je radionicu HA i EA discipline održanu u manježu Udruge Fale s konjima iz iste udruge.

Radionica se sastojala od dva dijela: Horse Agility i Equagility. Sudionici su mogli birati u kojem dijelu će sudjelovati, jedno ili oba predavanja, a otvorili smo mogućnost gledanja/praćenja predavanja bez aktivnog sudjelovanja  u radu s konjima. Između je bila još pauza s grahom i pauza je bila obavezna za sve.

fala blog 0

Prvi dio započeli smo s predavanjem, uvodom u kojem su predstavljene prepreke koje prolazimo, čemu služe i kako ih pravilno odraditi. Osnovno pravilo je dugački opušteni povodac, konji se ne “cukaju” i ne natežu, već se s njima komunicira i jasnim fokusom pokazuje što se traži od njih. Važno je da konjar bude fokusiran na radnju, da zna što i kako treba odraditi i da uvijek ima plan što će se taj dan ili sat odraditi. Zvuči jednostavno, a jednostavno je dok i gledate druge. No kad primite konja za povodac suočite s puno pogrešnog ponašanja. Teško je izbaciti stare navike povlačenja ili komunikacije u kojoj jedna komanda znači sve kao cmoktanje koje znači naprijed, nazad, lijevo, desno pa jadan konj ne zna kamo treba ići i što treba raditi.

fala blog 01

Konje koje smo koristili namjerno smo odabrali s nižim znanje, jer nema smisla dovesti Gitu, kobilu koja je godinama u agilityu i čita misli čovjeka, pa je onda s njom sve jednostavno. Ideja je bila da konji s radionice budu najsličniji onima kod “kuće” tako da se problemi koji se pojave lakše mogu riješiti. Vjerujem da polaznicima nije bilo lako, ali i da su naučili puno i da samo nakon puno uvjeravanja konja (čitaj moljakanja da se pomaknu, podmićivanja hranom i slično) uz korekcija od strane voditelja radionice uspješno završili prvi dio i došlo je vrijeme za pauzu (grah).

fala blog 02

U drugom dijelu opet smo započeli s uvodnim predavanjem, zatim prošli sve prepreke bez konja i u hodu. Equagility je proistekao iz Horse Agilitya kada se pokazala potreba prikazivanja primjene rada sa zemlje u rad iz sedla. Dozvoljena je upotreba oglavine i žvale, ali je cilj izbacivanje žvale napredovanjem kroz Equagility i prelazak na rope halter i neck rope. U ovom dijelu radionice rad sa zemlje je bio mačji kašalj u odnosu na rad iz sedla jer se u svladavanju prepreke jasno pokazuje da li je sjedište način upravljanja ili nije. Nema natezanja dizgina već su one stalno opuštene, pa se rad sjedišta jasno vidi. U većini slučajeva pokazao se problem,  a i ja sam se iznenadila kad sam počela s Equagilityem da moje sjedište nije onako kako sam ga sama zamišljala. No, nema mjesta frustracijama, tu smo svi da bi učili i mijenjali svoj odnos do konja.

fala blog 03

Rad s konjem mora imati pozitivnu atmosferu, mora biti igra i zabava za obje strane koje sudjeluju, i za konja i za čovjeka. Kroz zadatke koje se svladavaju tijekom rada konj uči, a uči i njegov čovjek. Na kraju priče cilj je smiren konj. A čovjek? Čovjek upoznaje sebe i svoja ograničenja, radeći s konjem izlazi iz svoje comfort zone i mijenja sebe, a sve to pozitivno utječe na svakodnevni život.

 

Horse Agility: Scary corner ili strašni prolaz

Scary corner ili strašni prolaz je zapravo improvizirani prolaz u obliku kuta ili samo prolaza gdje se obje strane nalaze zastave, vrećice, najlon ili sve ono što leti, šuška i što inače plaši konja. Cilj je naravno da se konj nauči na ovakve zvukove i objekte kao bi se što manje bojao ili uopće prestao bojati.

Oprema

Ular, povodac dužine 3,5m – 4m, zastave (velike i male), vrećice, najlon i slično. Zastave možete napraviti sami. Radim ih od starih marama koje više ne nosim. Iskoristite i navijačku euforiju oko sportskih prvenstava kada se u supermarketu po vrlo povoljnim cijenama mogu kupiti zastave. Zatim ih učvrstim na štap, možete kupiti bambusov štap ili bilo koji drugi koji se može kupiti na vrtnom odjelu Bauhausa ili slične trgovine. Zastave neka budu različite veličine i štapovi različitih dužina. Dobro je imati bar 5 zastava različitih dimenzija.

Kako raditi vježbu

Početna faza

Strašni prolaz je manje strašan na samom početku, nemojte pretjerivati s količinom zastava i vrećica, stavite svega nekoliko. Polako prođite s konjem kroz prolaz. Ako odbije polako ga uvjeravajte da prolaz nije strašan i svakako ga nagradite. Vodite računa o vlastitoj sigurnosti. Kad konj bez straha prolazi dodajte više zastava i vrećica.

Viša faza

Neka konj sam prolazi a vi ste s vanjske strane strašnog prolaza. Vodite konja tako da je konj u prolazu a vi izvan. Pazite da na stranu na koju ga vodite ne postavite previsoke zastave neko niže koje možete zaobići s povodcem.

Konj prolazi kroz strašni prolaz u kasu. Vodič je s njim unutar prolaza

Konj kasa kroz prolaz, a vodič je izvan prolaza.

Zahtjevno

Konj kruži (slično lonžiranju) oko vas i u jednom dijelu kruženja prolazi kroz strašni prolaz.

Konj ide natraške kroz strašni prolaz. Lakša varijanta je da je vodič s njim u prolazu, teža da je vodič izvan prolaza.

Konj dolazi do pola prolaza, okrenite ga i neka izađe van, vodič je izvan prolaza.

Equagility

Ako je konj dobro svladao ovu vježbu sa zemlje, tada je napravite iz sedla. Hodom, kasom, pa i kenterom ako je moguće. Konj ne smije bježati već smireno prolaziti i bez straha. Zatim ujašete u prolaz, stanete, brojite do 5 i nastavite / ili se vratite unatrag. Naravno odradite to na bitless ili na rope halter/obični ular ili na neck rope. Stavite kacigu, vodite računa o svojoj sigurnosti i sigurnosti konja, ne pretjerujte i ne glupirajte se. Cilj vam je teren i neustrašivi konj, a to se ne postiže na silu i ubrzanim radom, već postepeno i kroz vrijeme.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a  u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Maja Živanović iz Projekta Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).

 

Horse Agility: Zavjesa

Zapravo je cilj ove igre da konj pokaže da vjeruje čovjeku i prođe kroz zavjesu. Nama, ljudima, zavjesa se ne čini problematičnom, međutim konji je doživljavaju drugačije. Konjima je to prepreka kroz koju ne mogu proći, a kad i krenu tada im trake dodiruju tijelo i to dodatno otežava prolaz.

Oprema

Ular, povodac dužine 3,5 – 4 m, čvrsti okvir za zavjesu, zavjesa od trake. Čvrsti okvir napravila sam od dviju podloga za suncobran (kupljeno na rasprodaji) koje napunim vodom da budu stabilniji, bočni štapovi su od bambusa i kupljeni su u Bauhausu. Sama zavjesa je od traka zavjese protiv muha koje se može gotovo kupiti u Lidlu, Intersparu i normalni ljudi (ne konjari) stave na ulazna vrata kako muhe ne bi ulazile u kuću. Zavjesu od traka možete napraviti i od plastičnog stolnjaka koji izrežete sami u trake. Dužina zavjese je u donjem dijelu 30 cm od zemlje, a u gornjem neka je bar 30 cm iznad ušiju konja.

Kako raditi vježbu?

Početna faza:

Nemojte konja odmah prisiljavati da prođe kroz cijelu spuštenu zavjesu. Maknite trake u stranu (zavežite ih uz bočne okvire) i neka prođe kroz okvir. Zatim pustite dvije, tri srednje trake i neka konj ponovno prođe kroz okvir. Tako širite zavjesu dok cijela nije spuštena. Možda će vam trebati i nekoliko tjedana da konj kroz cijelu zavjesu prolazi opušteno i bez straha.

zavjesa

Viša faza:

Kada konj prolazi kroz punu zavjesu bez znakova straha i panike spremni ste za malo kompliciranije zahtjeve. Prođite prvi, neka konj čeka, kad prođete kroz zavjesu pozovite ga da dođe za vama. Pošaljite konja kroz zavjesu, a vi ostajete s početne strane. Kada konj prođe recite mu da stane (da mora znati stati na vaš glas i to na udaljenosti od par metara), kada stane prođite kroz zavjesu do konja.

Zahtjevno:

Konj ide u rikverc (u nazad) kroz zavjesu. Stavite najlon na zemlju i na nju okvir sa zavjesom. Sa svake strane zavjese je najlon u jednoj dužini konja. Tako dok konj prolazi kroz zavjesu ujedno hoda i po najlonu. Napravite gornju zahtjevnu vježbu u rikverc, unazad.

Svaki puta nagradite konja. Nemojte gubiti živce, vikati, gurati, vući, tjerati konja, nego ga uvjerite postepeno da zavjesa nije opasna i kroz to ga učite da vam vjeruje. Konj u svim vježbama mora prolaziti smireno i opušteno, nikako ne smije protrčavati ili paničariti dok prolazi kroz zavjesu. Povodac uvijek mora biti opušten.

Equagility

Okvir zavjese sada mora biti viši kako biste mogli proći jašući kroz zavjesu. Radite vježbu u hodu. Prvo samo prolazite, kada to konj radi smireno i opušteno, možete krenuti s malo kompliciranijim zahtjevima kao kas kroz zavjesu. U nazad u sedlu kroz zavjesu, hodom naravno. Ako stavljate najlon ispod zavjese i prolazite u sedlu preko najlona pa kroz zavjesu pazite da podloga ispod najlona nije skliska kako konj ne bi proklizavao. Podloga ispod najlona može biti skliska od blata uslijed kiše ili od trave koja je vlažna od jutarnje rose koja se zadržala pod najlonom. Klizanje konja po najlonu kroz zavjesu može biti neugodno, ako se konj upetlja u trake ili počne rušiti cijelu konstrukciju može postati paničan i onda ste u problemima, a i kasnije će odbiti prolaziti.

Equagility radite u ograđenom prostoru, odbacite žvalu i radite na bitless, rope halter ili neckrope. Stavite kacigu.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a  u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Maja Živanović iz Projekta Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).

Horse Agility: Prolaz preko najlona

Najčešća vježba s kojom mnogi započinju rad s konjem bez obzira bave li se nekom od Natural Horsemanship disciplina ili klasičnim radom s konjem. Cilj ove vježbe je da konj bez straha prođe preko njemu neugodne podloge koja osim toga i šuška. Koristi su mnogostruke jer planet nam je zatrpan smećem i u terenskom jahanju morate proći preko svakakvih odbačenih materijala. A ni prirodni putevi nisu ujednačeni nego se podloga mijenja i zato je dobro da je konj naučen na raznolikost pod kopitima.

Koje su koristi za konja?
Konj je sigurniji i ima više samopouzdanja. Ne plaši se promjena pod kopitima.

Oprema
Rope halter ili obični ular. Povodac dužine 3,5 – 4 m. Najlon 3×4 m ili kakav već nađete, obično ih ima za kupiti u Lidlu ili Intersparu ili nekom supermarketu.

Kako raditi vježbu?

Početna faza:
Provedite konja preko najlona. Ako odbije onda malo kružite okolo, zatim probajte da bar s jednom nogom stane na najlon. Ili prođe s jednom nogom, više onako kao usput. Nagradite ga. Probajte tako više puta, neka prolazi sa što više nogu. Svaki puta ga nagradite. Probajte i da stane s prednjim nogama i tako malo stoji.  Vježbajte po malo i kontinuirano sve dok konj bez straha prolazi preko najlona.

dav

Viša faza:
Konj dolazi do najlona, stoji na njemu, nastavljate dalje dok ne prođe cijeli najlon. Vodite konja tako da konj ide preko najlona a vi idete pored. Stojite na jednom mjestu i pokažite konju da sam prođe preko najlona (morate imati dovoljno dugi povodac). Kas preko najlona, možete kasati s konjem preko, zatim konj kasa preko najlona a vi prolazite izvan najlona, možete lonžirati preko najlona. Kod kasa pazite ipak da nije sklisko i da se konj ne posklizava jer mu je to neugodno, a može i pasti.

Zahtjevno:
Konj ide u nazad preko najlona. Dovedite konja na najlon, vi ste na sredini najlona, a konj neka usko kruži oko vas, a da pri tome ne izađe nogama s najlona. Dovoljno je da tako prođe jedan puni krug.

Za vrijeme svih vježbi povodac je opušten. I konj mora biti opušten, raditi bez straha i bez da ga navlačite.

Konji se uvijek trude da vas zadovolje, nemojte biti nervozni i nemojte konja navlačiti. Vježbu radite polako i strpljivo, a konja nagradite s onim što najviše voli, da li je to češkanje ili jabuka ovisi o vašem odnosu i onome što konj voli.

Equagility
Ako ste dobro savladali najlon sa zemlje vrijeme je vježbu odradite iz sedla. Dakle u sedlo i s konjem preko najlona, prvo u hodu, ako podloga dozvoljava (pazite na klizanje) onda i u kasu. Dojašite na sredinu najlona i tako malo stojite, zatim krenite. Prođite najlon u nazad jašući konja. Ne navlačite konja rukama dok idete unazad.

Važno: Dajte si vremena, radite polako, radite vremenski kraće ali često (npr. više puta tjedno po 15 min), ne očekujte brze rezultate, veselite se svakom malom napretku, sjetite se da je konju jako teško s vama na leđima naročito ako se ponašate kao vreća krumpira zato strpljivo i s razumijevanjem do vašeg konjskog partnera.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a  u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Maja Živanović iz
Projekta Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).

Horse Agility: Stoj u hula hupu

Cilj ove vježbe je da konj stoji mirno bez da je vezan ili bez da ga njegov hjuman (vodič, vlasnik) drži na povodcu. Ovo je vještina je korisna jer možete na brzinu skočiti po stvari koje ste zaboravili u sedlarniku, a konj vas čeka. Nemojte očekivati da će vas konj čekati ako odete po “nešto slatko” ili pivu u obližnju trgovinu, sigurno će se pomaknuti i nekamo otići. Na ovaj način konja učite konja da stoji mirno i kod pojahivanja. U svakom slučaju to je vještina koju svaki konj mora znati.

Koje su koristi za konja? 
Izgrađuje povjerenje kod konja. Konji se boje kada im se nešto omota oko nogu, a to je vrlo moguće u radu s hula hupom, naročito u početku. Moguće je da će početi paničariti, budite smireni i ne kažnjavajte konja zbog toga, nego ga polako oslobađajte od tog straha. S vremenom konj neće panično reagirati ako mu se nešto omota oko nogu. Ova je vježba jako praktična za rekreativno terensko jahanje.
Neki konji nemaju dobru kordinaciju nogu (posljedica života u boksu) zato im je ova vježba korisna jer uče gdje moraju staviti noge.

Oprema
Rope halter ili obični ular. Povodac dužine 3,5 – 4 m. Hula hup (za naprednije dva komada)

Hula hup
Hula hup možete kupiti gotovog ili ga napraviti od crijeva za polijevanje vode. Kod kupovnog hula hupa problemi su što lako pucaju ako konj stane na isti i krhki su pa dijelovi mogu porezati konja. Crijevo za vodu je obično savitljivo i mekano i ne puca ako konj stane na njega, obično duže traje, a zbog savitljivosti lakše ga možete spremiti kada ga ne upotrebljavate ili pri transportu.
Važno je da se obje varijante mogu lako otvoriti, naročito u početku rada s konjem. Ako konj zapne i počne paničariti da se hula hop lako otvori i tako oslobodi konju noge.

Kako raditi vježbu?

Početna faza:
Vodite konja do hula hupa, neka stavi obje prednje noge unutar kruga. Vjerojatno neće. Staviti će jednu, a s drugom će probati svašta samo da ne stane unutar kruga. Samo ga smirite, neka stoji i ovako, s jednom nogom unutra a s drugom kako god, pohvalite ga, sačekajte, pohvalite, izađite van iz hula hupa i ponovno pohvalite. Ponovite vježbu još par puta, ne više od ukupno 5, može manje, i zatim konja pohvalite i pustite na miru. Ako se konj zapetlja i počne paničariti, smirite ga i kad se opusti (mljacka ustima i spusti glavu) probajte opet. Nagradite svaki njegov pokušaj da tavi nogu unutar kruga jer je to s njegove pozicije jako strašno i jako se trudi da vam udovolji. Nemojte biti grubi i nemojte ga navlačiti povodcem.

Vježbajte po malo i kontinuirano dok konj ne staje unutar kruga s obje prednje noge bez problema.

agility vjezba 023-horz

Viša faza:
Konj staje bez problema s prednjim nogama unutar kruga. Udaljite se od njega na do 3 metra i tako čekajte 10 sekundi, vratite se do konja i izvedite ga iz kruga.
Konj staje sa zadnjim nogama unutar kruga i stoji mirno.
Dva hula hupa. Konj staje u prvi s prednjim nogama, u drugi sa zadnjim nogama. Stoji mirno. Udaljite se od njega i tako čekajte do 10 sekundi, vratite se po njega i izvedite ga iz krugova.

Zahtjevno:
Konj stoji s prednjim nogama u krugu, zadnje su izvan. Okrećite ga polako puni krug tako da mu okrećete samo zadnji dio, a prednje noge su mu u krugu. Prednje noge konj mora pomicati radi ravnoteže, ali ne smije izaći izvan kruga (radi vizualizacije: kao šestar).
Sada to isto učinite ali obrnuto, konj je sa zadnjim nogama u krugu, a s prednjima kruži oko hula hupa.

Za vrijeme svih vježbi povodac je opušten. I konj mora biti opušten, kretati se polako jer se traži dosta preciznosti od njega

Konji se uvijek trude da vas zadovolje, nemojte biti nervozni i nemojte konja navlačiti. Vježbu radite polako i strpljivo, a konja nagradite s onim što najviše voli, da li je to češkanje ili jabuka ovisi o vašem odnosu i onome što konj voli.

Equagility
Ako ste dobro savladali stajanje u hula hupu sa zemlje sada to odradite iz sedla. Važno je da konj dobro razumije naredbu unazad. U ograđenom prostoru odradite je na ular ili na rope halter. Ako je vježba dobro odrađena sa zemlje, konj će razumjeti što hoćete od njega dok ste u sedlu i zato vam žvala nije potrebna. Koristite sjedište i komunicirajte
sa sjedištem s konjem. Ne navlačite konja rukama dok idete unazad.

Važno: Dajte si vremena, radite polako, radite vremenski kraće ali često (npr. više puta tjedno po 15 min), ne očekujte brze rezultate, veselite se svakom malom napretku, sjetite se da je konju jako teško s vama na leđima naročito ako se ponašate kao vreća krumpira zato strpljivo i s razumijevanjem do vašeg konjskog partnera.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a  u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Maja Živanović iz
Projekta Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).

Labirint – vježba sa zemlje za bolji balans kod konja

Čest problem konja je njihova ravnoteža kada imaju jahača na leđima. Konji nisu građeni da bi nosili ljude, to smo mi ljudi izmislili. Konjskom tijelu je teret jahača neprirodan, zato konj mora tražiti balans svog tijela kada ima jahača, a ako je jahač nevješt ili sam po sebi generalno nije dobar jahač ravnoteža konja je još više poremećena. Konji tada ubrzavaju jer tako lakše vrate balans svog tijela s jahačem na njemu. Ubrzavanje zna biti neugodno. Kod pojahivanja konj neće stajati nego odmah kreće. Jahači takvo ponašanje znaju tumačiti kao neposluh i, naravno, konja nepotrebno kažnjavati zbog toga. Konj se sad tu muči izbjegavajući bol i kaznu, ali i dalje ima isti problem. Sukob i nezadovoljstvo su neizbježni, kako s konjske, tako i s jahačeve strane.

Što učiniti?

Naravno, osim što jahač mora poraditi na svojoj vještini, važno je i konju pomoći da sam vježba balans svog tijela. Jedna od vježbi sa zemlje je labirint (kako izgleda možete vidjeti u naslovnoj fotografiji).

Koje su koristi za konja?

Izgrađuje povjerenje i samopouzdanje. Poboljšava koordinaciju i balans.  Povećava fokus i sposobnost učenja. Smanjuju se problemi kod utovara u prikolicu.

Oprema

Rope halter ili obični ular. Povodac dužine 3,5 – 4 m. Motke.

Kako labirint izgraditi?

Ne morate imati prave motke kao na slici (ako imate onda super), možete improvizirati s čvrstim, dugim granama ili sličnim materijalom – snađite se. Vanjske motke su u dužini 5 m, a unutarnje 4 m. Širina hodnika labirinta neka iznosi 2 m za početak. Ako je konj jako veliki slobodno povećajte. Isto je ako radite s manjim konjem, smanjite labirint (ako varate to činite na svoju štetu). Ove su mjere okvirne kako bi dobili sliku što treba učiniti.

Kako raditi vježbu?

Vodite konja kroz labirint po slijedećim kriterijima:

  • povodac je opušten,
  • konj ne smije lupati nogama po motkama,
  • konj mora biti opušten i ide polako (jurnjava kroz motke znači nervozu i nećete ništa postići s time)
  • bez zastajkivanja
  • konja vodite s obje strane labirinta, znači naizmjenično ulazite na jedan, pa onda na suprotni ulaz – na taj način vježbate konjske obje strane i lijevu i desnu.

Naravno da to u početku nije moguće, ali nakon nekoliko puta što ćete proći kroz labirint konj će shvatiti što treba i kako treba raditi. Konji se uvijek trude da vas zadovolje, nemojte biti nervozni i nemojte konja navlačiti. Vježbu radite polako i strpljivo, a konja nagradite s onim što najviše voli, da li je to češkanje ili jabuka ovisi o vašem odnosu i onome što konj voli.

Što radi vodič?

Kod prvih prolazaka labirinta smijete izaći iz labirinta, cilj je da kasnije vodite konja unutar motki i ne izlazite iz labirinta. Isto tako da ne lupite nogom po motki, ne zastajkujete i ne prokoračujete motke i ne popikavate se.  Savjet: u početku vodite konja tako da idete ispred njega i to tako da idete u rikverc a konja zovete da ide prema vama. Ovom vježbom i vodič vježba vlastiti balans. Kada svladate prolazak bez udaranja, guranja, naguravanja, prekoračivanja, tada ste svladali osnove. Povodac je cijelo vrijeme opušten, nema navlačenja konja.

Napredni stupanj

Svladali ste vježbu sa zemlje (pri tome ste se nekoliko puta posvađali s konjem i sa samim sobom), sad je vrijeme da sjednete u sedlo i prođete labirint u sedlu.

Vježbu radite polako. Pravila su ista, konj ne izlazi iz labirinta, ne lupa nogama, a dizginama ne navlačite konja nego jašete sjedištem i listom. Moguće je da ćete u početku doslovno porušiti labirint i da vježba koju sada radite dobro sa zemlje u sedlu stvara probleme. Vjerojatni razlozi:

  1.  očajni ste jahač i konju poremećujete balans;
  2. konj ne razumije pritisak lista.

Rješenje: poradite i na broju 1 i na broju 2.

Dodatni izazov:  ako inače jašete na žvalu odradite je sada na rope halter ili na ular, onako kako ste je radili sa zemlje.

Važno: Dajte si vremena, radite polako, radite vremenski kraće ali često (npr. više puta tjedno po 15 min), ne očekujte brze rezultate, veselite se svakom malom napretku, sjetite se da je konju jako teško s vama na leđima naročito ako se ponašate kao vreća krumpira zato strpljivo i s razumijevanjem do vašeg konjskog partnera.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a  u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Mario Ivančić, Projekt Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).