Postoje li šaptači konjima?

Ako shvaćate šaptanje doslovno tada šaptači ne postoje. Međutim ako šaptanje shvaćate kao onu nevidljivu komunikaciju, telepatiju koja postoji između čovjeka i konja, tada šaptači postoje. I znate što? To može biti svatko tko se druži s konjima.

Jer svatko tko je u kontaktu s konjem u jednom trenutku shvati da konj „zna“. Zna naše raspoloženje i unutarnje stanje. Ljudima možeš lagati, konjima ne. Riječi su inače problematične jer ih možemo tumačiti kako hoćemo zato ljudi često žive u nesporazumima. Samo što konj ne postavlja pitanje, pogleda nas i točno zna.

To konjsko poznavanje ne bi bilo dramatično kada se cjelokupni odnos ne bi gradio upravo na tome. Konj nas vidi kakvi smo i prema tome se ponaša prema nama.

Najčešći problemi koji otežavaju komunikaciju s konjem

Strah. Ako je jahača strah, i konja je strah i reagira bijegom. Volimo si to tumačiti kao konjski inat, ali to nije tako jer konj tumači strah jahača kao opasnost koju ne vidi i ne razumije, ali u naravi konja je bijeg od opasnosti prije nego je stvarno i uoče. Strah jahača manifestira se fizički kroz ubrzane otkucaje srca, duboko disanje, nekontrolirane pokrete. Koliko god mislili da se to ne vidi, konj osjeća takvo ponašanje i reagira instinktivno: ako je jahača strah mora biti neka opasnost zato je bolje bježati što brže.

Nervoza i stres. Nervoza konjara koja se lako pretvori u agresiju jer brzo puknemo i prag tolerancije je niži na što konj reagira otporom. Isto je i sa stresom. Ne želi biti s nama i pruža razne oblike odbijanja što opet tumačimo kao inat i bezobrazluk.

Nanošenje boli. Neki konjari misle da su udaranje, bič, mamuze normalno ophođenje s konjem. Ponašaju se prilično agresivno i na svaku najmanju grešku na konja kreću bolnom korekcijom. Greška koju vidi čovjek nije greška koju vidi i konj. Često puta konj ni ne razumije da je napravio grešku po ljudskom kriteriju i dobije neugodnu lekciju koju ne doživljava kao korekciju nego kao besmisleno udaranje i maltretiranje. Naravno da je konj prema takvoj osobi rezerviran ili uplašen.

Tuga. To je stanje koje je vrlo teško kod ljudi i može se pretvoriti u agresiju ili u depresiju. Ni jedno nije dobro i konj nam pristupa s nepovjerenjem i takvo ponašanje tumačimo kao otpor. Međutim postoji i tuga koju konj razumije i ostaje kraj čovjeka pružajući utjehu na svoj način, svojom prisutnošću i tišinom koja bruji emocijama. Svojim mirom smiruje i pomaže čovjeku.

Prihvaćanje odgovornosti i autentičnost

Ta neka neugodna raspoloženja utječu na konja, njegovo ponašanje i odnos s nama. Konjari koji ne preuzimaju odgovornost za svoja stanja i reakciju konja na takvo ponašanje imaju problem u radu s konjem. Nerijetko na konjski otpor čovjek odgovori sa strahom. Konstantni strah kod jahača uznemirava konja koji je zbog toga nemirniji jer mu nije jasno od kuda dolazi taj strah, postaje još nemirniji a jahač još uplašeniji. Stvar se pogoršava dok ne dođe do točke pucanja i raspada sistema. Tako konjari sve manje jašu, prodaju konja ili ga zapuštaju. Ponekad potpuno odustaju. Neki se pokušavaju boriti na krivi način, to su oni koji uporno idu jahati i onda vrište i boje se svakog trzaja jer misle da ih konj mrzi i da će ih ubiti. Konju to nije na kraj pameti, ali ne razumije tu histeriju jahača i reagira burno.

I tak, ušli smo u krug iz kojeg ne možemo tako lako van. Koji bi bili koraci da spasimo sebe i konja?

Prihvatimo vlastitu odgovornost za ponašanje konja. Naše psihičko stanje, ono unutarnje, duhovno (ne verbalno jer konja riječi ne zanimaju) je ono što konj vidi. Ako smo loše konj na to reagira. Ne inati se, nije bezobrazan, nego reagira nepovjerenjem i brigom za samog sebe jer mu nije jasno što se događa. Popravimo sebe i konj će se promijeniti.

Konj nas stalno promatra kako bi što više znao o nama. Potrudite se da i vi njega promatrate kako bi što više znali o njemu. Pri tome mu nemojte davati ljudske osobine, nego se potrudite odbaciti svoja znanja o običajima i ponašanju ljudi. Zamislite da imate biće s druge planete o kojem ništa ne znate i sada se trudite razumjeti njegovo tijelo, pokrete, um, emocije, komunikaciju. To je biće koje ne govori, kome su slova apstrakna, riječi besmislene, matematiku ne pozna, ali je inteligentno i jako dobro vas razumije. Razumije vas bolje od vas samih, od prijatelja i bliskih ljudi, možda vas samo mama još tako dobro kuži kao taj konj.

Vlastita autentičnost. Autentičnost je ono što smo mi. Naša izvornost. Na žalost autentičnost je ometena raznim faktorima, ugušena je društvenim normama, iskvarena raznim pritiscima kako bi trebali živjeti, izgledati, što bi trebali raditi, pa čak što bi trebali željeti od svog života. Puno je ljudi izgubljeno jer im je autentičnost potisnuta. Problem je što se ona ipak pojavi i tada pojedinac ima problem s društvom i okolinom, pa ju brzo pod pritiskom gurne gdje je i bila: negdje duboko u sebe. No, konj vidi našu autentičnost ma koliko ona bila skrivena za društvo i nas same. Vidi našu izvornost, ne mogu ga zavarati slojevi nametnutog ponašanja i očekivanja. Ako nismo u kontaktu sa svojom autentičnošću odmah smo u sukobu s konjem. Naravno da će autentična osoba lako uspostaviti kontakt s konjem. Zapravo i s bilo kojom drugom životinjom, to su one osobe kojima životinje prilaze i najčešće su malo čudni po društvenim normama. Tome zapravo trebate težiti, nema veze ako se premetnete na stranu posebnih, vjerojatno će vam život biti bolji općenito, ne samo s konjem.

Metode

Osim rada na sebi, radite i s konjem. Osnove su rad sa zemlje kao što je sinhronizacija pokreta, bezglasovna komunikacija kroz razne zadatke, promatranje ponašanja, nagrađivanje koje je ugodno konju kao neki njemu dragi dodir ili hrana. Dogoditi će se da u nekom trenutku prestanete izgovarati glasovne naredbe nego ćete jednostavno razumjeti što konj hoće i on će razumjeti što vi hoćete. Na tom stupnju nestaje otpora i stresnog ponašanja kod čovjeka i konja. Postajete šaptač. Iskustvo takve komunikacije prenosite na druge konje, ujedno širite svoje znanje i postajete sve bolji i bolji. Onak ko pravi šaptač konjima.

Individualni pristup konju u stvaranju boljeg konja – restart

Ovdje ne obrađujemo sportske treninge nego razvoj odnosa s konjem kako bi postao siguran za jahanje na terenu ili manježu ili sve ono što biste željeli raditi. Konj nije stroj koji nakon upotrebe parkiramo u garažu. Konj je biće koje zahtjeva pažnju, brigu i komunikaciju. Loš odnos s konjem dovodi do niza problema koje tumačimo kao neposlušnost. Često ta neposlušnost izaziva nezadovoljstvo i strah. Nerijetko se dogodi da onda rekreativni vlasnici ne jašu jer im se strah uvukao u kosti. Prijateljstvo koje je trebalo biti jedna lijepa priča završi se prodajom. Konj kod novog vlasnika ima loše navike, a stari vlasnik duboko u sebi nosi razočaranje neuspjehom.

Ali…to ne mora biti tako. I konj i konjar mogu učiniti restart svog odnosa. Restart konja možete napraviti kod svakog konja bez obzira na njegove godine, bez obzira koliko dugo se poznajete i bez obzira da li je taj konj vaš ili odlazite u neku štalu. Ukoliko konj nije vaš opet možete razviti pozitivan odnos bez obzira na njegova iskustva s drugima i može se dogoditi da je konj „poslušniji“ vama nego vlasniku, pa vas vlasnik zbog toga i otjera. No, na takve stvari morate biti spremni sve dok se ne upustite u odiseju vlasništva.

Ono što vam treba je Individualni Edukacijski Program (IEP) za svakog konja posebno. IEP se sastoji od nekoliko elemenata koje morate uvažiti prije nego ga isplanirate za konja, a oni su

Detektiranje problema. Jasna slika o tome što želite učiniti s konjem npr. dobar terenski konj
Karakter konja. Određivanje da li je konj introvertiran, ekstrovertiran, ima panične reakcije koje se ne smiruju ili se smrzne od straha. Važno je prilagoditi svoj karakter s konjem. Ako je konj ubrzan i vaši treninzi moraju biti energičniji (pozitivno energičniji) kako mu ne bi bili dosadni. Ako je to konj koji je spor tada je energija treninga s manje energije ali vrlo odlučna. Kod smanjene energije radite sve sporije i s više čekanja, ali nemojte se pretvoriti u usporenog čudaka jer to isto može konja uplašiti.
Detektiranje ograničenja. Svaki konj ima neka ograničenja koja su fizička i ponekad ne može nešto učiniti jer jednostavno to fizički ne može, npr morate više raditi na svijanju u jednu stranu. To uvijek morate uvažiti jer konj će se truditi odraditi zahtjeva ali ako mu je to teško nemojte ga zbog toga kažnjavati ili biti frustrirani da imate nesposobnog konja jer to nije točno.
Comfort zona. Svaki konj ima comfort zonu koju bi trebalo pronaći. Do kuda se s nekom radnjom može ići a da to ne predstavlja konju problem u smislu da ne odbije rad. Comfort zone konja mogu biti čudne ljudima i teško je prihvatiti da je neka radnja koja je nama jednostavna konju je takav problem da izaziva neugodu. Cilj je da se comfort zona širi, odnosno radom konj je sve više tolerantan prema neugodi i ne zabrinjava ga više.
Nagrađivanje. Odredite što je nagrada konju tijekom rada. Da li je to češkanje ili komadić omiljene hrane odredite sami ali prema afinitetu konja. Ono što vi mislite da je nagrada ne mora isto tako misliti i konj. Razmislite o nagradi i prilagodite je konju kako bi dobili rezultat, a ne svađu i nezadovoljstvo.
Trening plan s podjelom na manje segmente/dijelove. Trening neka ne bude više od 10 minuta, neka bude više puta u tjednu. Trening dijelite na manje dijelove koji su jednostavni ali s vremenom postaju kompliciraniji i zahtjevniji.
Komuniciranje konjem. Odredite komunikacijski znak za neku radnju. Znak koji je uvijek isti za jednu radnju. Ako je „cmoktanje“ znak za iči naprijed onda to nemojte upotrebljavati za stani, privlačenje pažnje ili ubrzavanje jer to naravno zbunjuje konja i ne zna što hoćete.
Konji se sinhroniziraju u krdu. Konji vole sinhronizaciju. Zato se sinhronizirajte s konjem. Počnite s jednostavnim radnjama kao koraci. Kad vi koračate i konj korača, ako ubrzate i konj ubrza, ako stanete i on stane. Radite to sa zemlje i uz opušteni povodac. S vremenom kada vi krenete u kas i konj će kasati uz vas, ako naglo stanete i konj će stati, okrenete li na lijevo ili desno i konj će uraditi isto, krenite u nazad i konj će unazad. I tako u nedogled. Skinite ular i krenite na liberty, testirajte svoju sinhronizaciju s konjem bez ulara i povodca Sinhronizacija izgrađuje vaš odnos s konjem i za njega postajete prijatelj u krdu, a ne čovjek koji stalno nešto nerazumljivo traži i onda se dere bezveze ili udara bez da je razumljivo zašto.
Neka treninzi budu kratki ali s punim fokusom na radnju i punom koncentracijom na konja. Ne postoji mobitel u tom vremenu, ne razmišljajte o poslu, o ljudima koji vas u trenutku gledaju. Razmišljajte o radnji i u glavi imajte čistu, jasnu ideju što bi sada trebalo odraditi.

Zaključno: imajte individualni pristup konju. Za svakog konja pripremite njegov program prema smjernicama. Nemojte očekivati rezultate brzo. Isti će se pojaviti kroz vrijeme. U međuvremenu iskrsnuti će i novi. Takav je život konjara koji su rekreativci. Ali zato ste kupili konja: da biste naučili nešto o sebi i spoznali svoja ograničenja ali i pomaknuli svoje granice i napredovali. Jer sve što ste naučili s konjem, naučili ste i o sebi.

Horse Agility: Skok preko prepreke

Skok nije klasičan kao kod preponskih vježbi. Koristimo niže prepreke, od 30 do 50 cm i vodič vodi konja na povodcu pri skoku. Cilj je da konj skoči smireno i u punoj kontroli vodiča

Oprema

Ular, povodac dužine 3,5m – 4m, prepreka, kasnije može i duže od 7 m. Prepreka može biti bačva položena bočno, komad debla, složite više starih karnistera ili kanti jedne uz drugu. Prepreka je od 30 do 50 cm visoka, ali što je uža to je navođenje konja na istu teže.

Kako raditi vježbu

Početna faza

Vodič može i ne mora skočiti zajedno s konjem. Na početku stavite manju visinu i probajte s konjem u hodu, zatim u kasu zajedno s njim prići prepreci, istu onda možete zajedno preskočiti ili neka konj skoči a vodič prođe pored. Može biti dosta naporno i kondicijski zahtijevno za vodiča.

Viša faza

Neka konj sam skoči, a vodič ga navodi na prepreku trčeći paralelno ili kasnije na dužem povodcu od 7 metara, može stajati na jednom mjestu a konja navodi na prepreku i skok. Konj kruži (slično lonžiranju) oko vodiča i u jednom dijelu kruženja preskače prepreku.

Konj mora biti smiren i smireno prilaziti prepreci, ne smije žuriti niti skočiti previsoko. Ako pokuša pobjeći nakon skoka imate problem i niste vježbu odradili kako treba.

Equagility

Ako je konj dobro svladao ovu vježbu sa zemlje, tada je napravite iz sedla. Hodom, kasom, pa i kenterom ako je moguće. Konj ne smije bježati već smireno prilaziti i skočiti. Nakon skoka smireno nastaviti u tempu koji ste zadali. Naravno odradite to na bitless ili na rope halter/obični ular ili na neck rope. Stavite kacigu, vodite računa o svojoj sigurnosti i sigurnosti konja, ne pretjerujte i ne glupirajte se. Cilj vam je teren i neustrašivi konj, a to se ne postiže na silu i ubrzanim radom, već postepeno i kroz vrijeme.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka.

Radionica Horse Agility & Equagility, Udruga Fala, 29.9.2018.

Malo o povijesti i trenerima u Hrvatskoj. Prvi međunarodni trener Horse agility u Hrvatskoj je Hana, njoj sam bila ispomoć i pomagala u ogranizaciji radionica. A onda je Hana otišla na privremeni rad u Švedsku (Irska je valjda prekrcana, pa se odlučila za Skandinaviju) i ostali smo bez trenera. Kako volim poštovati pravila, odlučila sam sama steći trenersku licencu. Uvjeti za ispit su bili najmanje first level u natjecanju, liberty iskustvo (rad s konjem bez ulara i povodca), equagility iskustvo, a kako sve to imam i još onda poneka referenca i ispit i eto me, na listi trenera.

I što je zadatak trenera? Prenositi znanje dalje. Zato se složila mala ekipa: Tajana iz Udruge Fala, Maja iz Projekta Jednorog i moja malenkost, i ta mala ekipa složila je radionicu HA i EA discipline održanu u manježu Udruge Fale s konjima iz iste udruge.

Radionica se sastojala od dva dijela: Horse Agility i Equagility. Sudionici su mogli birati u kojem dijelu će sudjelovati, jedno ili oba predavanja, a otvorili smo mogućnost gledanja/praćenja predavanja bez aktivnog sudjelovanja u radu s konjima. Između je bila još pauza s grahom i pauza je bila obavezna za sve.

Prvi dio započeli smo s predavanjem, uvodom u kojem su predstavljene prepreke koje prolazimo, čemu služe i kako ih pravilno odraditi. Osnovno pravilo je dugački opušteni povodac, konji se ne “cukaju” i ne natežu, već se s njima komunicira i jasnim fokusom pokazuje što se traži od njih. Važno je da konjar bude fokusiran na radnju, da zna što i kako treba odraditi i da uvijek ima plan što će se taj dan ili sat odraditi. Zvuči jednostavno, a jednostavno je dok i gledate druge. No kad primite konja za povodac suočite s puno pogrešnog ponašanja. Teško je izbaciti stare navike povlačenja ili komunikacije u kojoj jedna komanda znači sve kao cmoktanje koje znači naprijed, nazad, lijevo, desno pa jadan konj ne zna kamo treba ići i što treba raditi.

Konje koje smo koristili namjerno smo odabrali s nižim znanje, jer nema smisla dovesti Gitu, kobilu koja je godinama u agilityu i čita misli čovjeka, pa je onda s njom sve jednostavno. Ideja je bila da konji s radionice budu najsličniji onima kod “kuće” tako da se problemi koji se pojave lakše mogu riješiti. Vjerujem da polaznicima nije bilo lako, ali i da su naučili puno i da samo nakon puno uvjeravanja konja (čitaj moljakanja da se pomaknu, podmićivanja hranom i slično) uz korekcija od strane voditelja radionice uspješno završili prvi dio i došlo je vrijeme za pauzu (grah).

U drugom dijelu opet smo započeli s uvodnim predavanjem, zatim prošli sve prepreke bez konja i u hodu. Equagility je proistekao iz Horse Agilitya kada se pokazala potreba prikazivanja primjene rada sa zemlje u rad iz sedla. Dozvoljena je upotreba oglavine i žvale, ali je cilj izbacivanje žvale napredovanjem kroz Equagility i prelazak na rope halter i neck rope. U ovom dijelu radionice rad sa zemlje je bio mačji kašalj u odnosu na rad iz sedla jer se u svladavanju prepreke jasno pokazuje da li je sjedište način upravljanja ili nije. Nema natezanja dizgina već su one stalno opuštene, pa se rad sjedišta jasno vidi. U većini slučajeva pokazao se problem, a i ja sam se iznenadila kad sam počela s Equagilityem da moje sjedište nije onako kako sam ga sama zamišljala. No, nema mjesta frustracijama, tu smo svi da bi učili i mijenjali svoj odnos do konja.

Rad s konjem mora imati pozitivnu atmosferu, mora biti igra i zabava za obje strane koje sudjeluju, i za konja i za čovjeka. Kroz zadatke koje se svladavaju tijekom rada konj uči, a uči i njegov čovjek. Na kraju priče cilj je smiren konj. A čovjek? Čovjek upoznaje sebe i svoja ograničenja, radeći s konjem izlazi iz svoje comfort zone i mijenja sebe, a sve to pozitivno utječe na svakodnevni život.

Horse Agility: Scary corner ili strašni prolaz

Scary corner ili strašni prolaz je zapravo improvizirani prolaz u obliku kuta ili samo prolaza gdje se obje strane nalaze zastave, vrećice, najlon ili sve ono što leti, šuška i što inače plaši konja. Cilj je naravno da se konj nauči na ovakve zvukove i objekte kao bi se što manje bojao ili uopće prestao bojati.

Oprema

Ular, povodac dužine 3,5m – 4m, zastave (velike i male), vrećice, najlon i slično. Zastave možete napraviti sami. Radim ih od starih marama koje više ne nosim. Iskoristite i navijačku euforiju oko sportskih prvenstava kada se u supermarketu po vrlo povoljnim cijenama mogu kupiti zastave. Zatim ih učvrstim na štap, možete kupiti bambusov štap ili bilo koji drugi koji se može kupiti na vrtnom odjelu Bauhausa ili slične trgovine. Zastave neka budu različite veličine i štapovi različitih dužina. Dobro je imati bar 5 zastava različitih dimenzija.

Kako raditi vježbu

Početna faza

Strašni prolaz je manje strašan na samom početku, nemojte pretjerivati s količinom zastava i vrećica, stavite svega nekoliko. Polako prođite s konjem kroz prolaz. Ako odbije polako ga uvjeravajte da prolaz nije strašan i svakako ga nagradite. Vodite računa o vlastitoj sigurnosti. Kad konj bez straha prolazi dodajte više zastava i vrećica.

Viša faza

Neka konj sam prolazi a vi ste s vanjske strane strašnog prolaza. Vodite konja tako da je konj u prolazu a vi izvan. Pazite da na stranu na koju ga vodite ne postavite previsoke zastave neko niže koje možete zaobići s povodcem.

Konj prolazi kroz strašni prolaz u kasu. Vodič je s njim unutar prolaza

Konj kasa kroz prolaz, a vodič je izvan prolaza.

Zahtjevno

Konj kruži (slično lonžiranju) oko vas i u jednom dijelu kruženja prolazi kroz strašni prolaz.

Konj ide natraške kroz strašni prolaz. Lakša varijanta je da je vodič s njim u prolazu, teža da je vodič izvan prolaza.

Konj dolazi do pola prolaza, okrenite ga i neka izađe van, vodič je izvan prolaza.

Equagility

Ako je konj dobro svladao ovu vježbu sa zemlje, tada je napravite iz sedla. Hodom, kasom, pa i kenterom ako je moguće. Konj ne smije bježati već smireno prolaziti i bez straha. Zatim ujašete u prolaz, stanete, brojite do 5 i nastavite / ili se vratite unatrag. Naravno odradite to na bitless ili na rope halter/obični ular ili na neck rope. Stavite kacigu, vodite računa o svojoj sigurnosti i sigurnosti konja, ne pretjerujte i ne glupirajte se. Cilj vam je teren i neustrašivi konj, a to se ne postiže na silu i ubrzanim radom, već postepeno i kroz vrijeme.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Maja Živanović iz Projekta Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).

Horse Agility: Zavjesa

Zapravo je cilj ove igre da konj pokaže da vjeruje čovjeku i prođe kroz zavjesu. Nama, ljudima, zavjesa se ne čini problematičnom, međutim konji je doživljavaju drugačije. Konjima je to prepreka kroz koju ne mogu proći, a kad i krenu tada im trake dodiruju tijelo i to dodatno otežava prolaz.

Oprema

Ular, povodac dužine 3,5 – 4 m, čvrsti okvir za zavjesu, zavjesa od trake. Čvrsti okvir napravila sam od dviju podloga za suncobran (kupljeno na rasprodaji) koje napunim vodom da budu stabilniji, bočni štapovi su od bambusa i kupljeni su u Bauhausu. Sama zavjesa je od traka zavjese protiv muha koje se može gotovo kupiti u Lidlu, Intersparu i normalni ljudi (ne konjari) stave na ulazna vrata kako muhe ne bi ulazile u kuću. Zavjesu od traka možete napraviti i od plastičnog stolnjaka koji izrežete sami u trake. Dužina zavjese je u donjem dijelu 30 cm od zemlje, a u gornjem neka je bar 30 cm iznad ušiju konja.

Kako raditi vježbu?

Početna faza:

Nemojte konja odmah prisiljavati da prođe kroz cijelu spuštenu zavjesu. Maknite trake u stranu (zavežite ih uz bočne okvire) i neka prođe kroz okvir. Zatim pustite dvije, tri srednje trake i neka konj ponovno prođe kroz okvir. Tako širite zavjesu dok cijela nije spuštena. Možda će vam trebati i nekoliko tjedana da konj kroz cijelu zavjesu prolazi opušteno i bez straha.

Viša faza:

Kada konj prolazi kroz punu zavjesu bez znakova straha i panike spremni ste za malo kompliciranije zahtjeve. Prođite prvi, neka konj čeka, kad prođete kroz zavjesu pozovite ga da dođe za vama. Pošaljite konja kroz zavjesu, a vi ostajete s početne strane. Kada konj prođe recite mu da stane (da mora znati stati na vaš glas i to na udaljenosti od par metara), kada stane prođite kroz zavjesu do konja.

Zahtjevno:

Konj ide u rikverc (u nazad) kroz zavjesu. Stavite najlon na zemlju i na nju okvir sa zavjesom. Sa svake strane zavjese je najlon u jednoj dužini konja. Tako dok konj prolazi kroz zavjesu ujedno hoda i po najlonu. Napravite gornju zahtjevnu vježbu u rikverc, unazad.

Svaki puta nagradite konja. Nemojte gubiti živce, vikati, gurati, vući, tjerati konja, nego ga uvjerite postepeno da zavjesa nije opasna i kroz to ga učite da vam vjeruje. Konj u svim vježbama mora prolaziti smireno i opušteno, nikako ne smije protrčavati ili paničariti dok prolazi kroz zavjesu. Povodac uvijek mora biti opušten.

Equagility

Okvir zavjese sada mora biti viši kako biste mogli proći jašući kroz zavjesu. Radite vježbu u hodu. Prvo samo prolazite, kada to konj radi smireno i opušteno, možete krenuti s malo kompliciranijim zahtjevima kao kas kroz zavjesu. U nazad u sedlu kroz zavjesu, hodom naravno. Ako stavljate najlon ispod zavjese i prolazite u sedlu preko najlona pa kroz zavjesu pazite da podloga ispod najlona nije skliska kako konj ne bi proklizavao. Podloga ispod najlona može biti skliska od blata uslijed kiše ili od trave koja je vlažna od jutarnje rose koja se zadržala pod najlonom. Klizanje konja po najlonu kroz zavjesu može biti neugodno, ako se konj upetlja u trake ili počne rušiti cijelu konstrukciju može postati paničan i onda ste u problemima, a i kasnije će odbiti prolaziti.

Equagility radite u ograđenom prostoru, odbacite žvalu i radite na bitless, rope halter ili neckrope. Stavite kacigu.

Horse Agility: Prolaz preko najlona

Najčešća vježba s kojom mnogi započinju rad s konjem bez obzira bave li se nekom od Natural Horsemanship disciplina ili klasičnim radom s konjem. Cilj ove vježbe je da konj bez straha prođe preko njemu neugodne podloge koja osim toga i šuška. Koristi su mnogostruke jer planet nam je zatrpan smećem i u terenskom jahanju morate proći preko svakakvih odbačenih materijala. A ni prirodni putevi nisu ujednačeni nego se podloga mijenja i zato je dobro da je konj naučen na raznolikost pod kopitima.

Koje su koristi za konja?
Konj je sigurniji i ima više samopouzdanja. Ne plaši se promjena pod kopitima.

Oprema
Rope halter ili obični ular. Povodac dužine 3,5 – 4 m. Najlon 3×4 m ili kakav već nađete, obično ih ima za kupiti u Lidlu ili Intersparu ili nekom supermarketu.

Kako raditi vježbu?

Početna faza:
Provedite konja preko najlona. Ako odbije onda malo kružite okolo, zatim probajte da bar s jednom nogom stane na najlon. Ili prođe s jednom nogom, više onako kao usput. Nagradite ga. Probajte tako više puta, neka prolazi sa što više nogu. Svaki puta ga nagradite. Probajte i da stane s prednjim nogama i tako malo stoji. Vježbajte po malo i kontinuirano sve dok konj bez straha prolazi preko najlona.

Viša faza:
Konj dolazi do najlona, stoji na njemu, nastavljate dalje dok ne prođe cijeli najlon. Vodite konja tako da konj ide preko najlona a vi idete pored. Stojite na jednom mjestu i pokažite konju da sam prođe preko najlona (morate imati dovoljno dugi povodac). Kas preko najlona, možete kasati s konjem preko, zatim konj kasa preko najlona a vi prolazite izvan najlona, možete lonžirati preko najlona. Kod kasa pazite ipak da nije sklisko i da se konj ne posklizava jer mu je to neugodno, a može i pasti.

Zahtjevno:
Konj ide u nazad preko najlona. Dovedite konja na najlon, vi ste na sredini najlona, a konj neka usko kruži oko vas, a da pri tome ne izađe nogama s najlona. Dovoljno je da tako prođe jedan puni krug.

Za vrijeme svih vježbi povodac je opušten. I konj mora biti opušten, raditi bez straha i bez da ga navlačite.

Konji se uvijek trude da vas zadovolje, nemojte biti nervozni i nemojte konja navlačiti. Vježbu radite polako i strpljivo, a konja nagradite s onim što najviše voli, da li je to češkanje ili jabuka ovisi o vašem odnosu i onome što konj voli.

Equagility
Ako ste dobro savladali najlon sa zemlje vrijeme je vježbu odradite iz sedla. Dakle u sedlo i s konjem preko najlona, prvo u hodu, ako podloga dozvoljava (pazite na klizanje) onda i u kasu. Dojašite na sredinu najlona i tako malo stojite, zatim krenite. Prođite najlon u nazad jašući konja. Ne navlačite konja rukama dok idete unazad.

Važno: Dajte si vremena, radite polako, radite vremenski kraće ali često (npr. više puta tjedno po 15 min), ne očekujte brze rezultate, veselite se svakom malom napretku, sjetite se da je konju jako teško s vama na leđima naročito ako se ponašate kao vreća krumpira zato strpljivo i s razumijevanjem do vašeg konjskog partnera.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Maja Živanović iz
Projekta Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).

Horse Agility: Stoj u hula hupu

Cilj ove vježbe je da konj stoji mirno bez da je vezan ili bez da ga njegov hjuman (vodič, vlasnik) drži na povodcu. Ovo je vještina je korisna jer možete na brzinu skočiti po stvari koje ste zaboravili u sedlarniku, a konj vas čeka. Nemojte očekivati da će vas konj čekati ako odete po “nešto slatko” ili pivu u obližnju trgovinu, sigurno će se pomaknuti i nekamo otići. Na ovaj način konja učite konja da stoji mirno i kod pojahivanja. U svakom slučaju to je vještina koju svaki konj mora znati.

Koje su koristi za konja?
Izgrađuje povjerenje kod konja. Konji se boje kada im se nešto omota oko nogu, a to je vrlo moguće u radu s hula hupom, naročito u početku. Moguće je da će početi paničariti, budite smireni i ne kažnjavajte konja zbog toga, nego ga polako oslobađajte od tog straha. S vremenom konj neće panično reagirati ako mu se nešto omota oko nogu. Ova je vježba jako praktična za rekreativno terensko jahanje.
Neki konji nemaju dobru kordinaciju nogu (posljedica života u boksu) zato im je ova vježba korisna jer uče gdje moraju staviti noge.

Oprema
Rope halter ili obični ular. Povodac dužine 3,5 – 4 m. Hula hup (za naprednije dva komada)

Hula hup
Hula hup možete kupiti gotovog ili ga napraviti od crijeva za polijevanje vode. Kod kupovnog hula hupa problemi su što lako pucaju ako konj stane na isti i krhki su pa dijelovi mogu porezati konja. Crijevo za vodu je obično savitljivo i mekano i ne puca ako konj stane na njega, obično duže traje, a zbog savitljivosti lakše ga možete spremiti kada ga ne upotrebljavate ili pri transportu.
Važno je da se obje varijante mogu lako otvoriti, naročito u početku rada s konjem. Ako konj zapne i počne paničariti da se hula hop lako otvori i tako oslobodi konju noge.

Kako raditi vježbu?

Početna faza:
Vodite konja do hula hupa, neka stavi obje prednje noge unutar kruga. Vjerojatno neće. Staviti će jednu, a s drugom će probati svašta samo da ne stane unutar kruga. Samo ga smirite, neka stoji i ovako, s jednom nogom unutra a s drugom kako god, pohvalite ga, sačekajte, pohvalite, izađite van iz hula hupa i ponovno pohvalite. Ponovite vježbu još par puta, ne više od ukupno 5, može manje, i zatim konja pohvalite i pustite na miru. Ako se konj zapetlja i počne paničariti, smirite ga i kad se opusti (mljacka ustima i spusti glavu) probajte opet. Nagradite svaki njegov pokušaj da tavi nogu unutar kruga jer je to s njegove pozicije jako strašno i jako se trudi da vam udovolji. Nemojte biti grubi i nemojte ga navlačiti povodcem.

Vježbajte po malo i kontinuirano dok konj ne staje unutar kruga s obje prednje noge bez problema.

Viša faza:
Konj staje bez problema s prednjim nogama unutar kruga. Udaljite se od njega na do 3 metra i tako čekajte 10 sekundi, vratite se do konja i izvedite ga iz kruga.
Konj staje sa zadnjim nogama unutar kruga i stoji mirno.
Dva hula hupa. Konj staje u prvi s prednjim nogama, u drugi sa zadnjim nogama. Stoji mirno. Udaljite se od njega i tako čekajte do 10 sekundi, vratite se po njega i izvedite ga iz krugova.

Zahtjevno:
Konj stoji s prednjim nogama u krugu, zadnje su izvan. Okrećite ga polako puni krug tako da mu okrećete samo zadnji dio, a prednje noge su mu u krugu. Prednje noge konj mora pomicati radi ravnoteže, ali ne smije izaći izvan kruga (radi vizualizacije: kao šestar).
Sada to isto učinite ali obrnuto, konj je sa zadnjim nogama u krugu, a s prednjima kruži oko hula hupa.

Za vrijeme svih vježbi povodac je opušten. I konj mora biti opušten, kretati se polako jer se traži dosta preciznosti od njega

Equagility
Ako ste dobro savladali stajanje u hula hupu sa zemlje sada to odradite iz sedla. Važno je da konj dobro razumije naredbu unazad. U ograđenom prostoru odradite je na ular ili na rope halter. Ako je vježba dobro odrađena sa zemlje, konj će razumjeti što hoćete od njega dok ste u sedlu i zato vam žvala nije potrebna. Koristite sjedište i komunicirajte
sa sjedištem s konjem. Ne navlačite konja rukama dok idete unazad.

Važno: Dajte si vremena, radite polako, radite vremenski kraće ali često (npr. više puta tjedno po 15 min), ne očekujte brze rezultate, veselite se svakom malom napretku, sjetite se da je konju jako teško s vama na leđima naročito ako se ponašate kao vreća krumpira zato strpljivo i s razumijevanjem do vašeg konjskog partnera.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Maja Živanović iz
Projekta Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).

Neuroznanost i konji

design-3054918_1280

Odluka prije odluke?
Uvriježeno je mišljenje da ljudska bića djeluju prema onome što vjesno planiraju kako bi došli do određenog cilja, npr donesete odluku da ćete baciti loptu i zatim stvarno bacite loptu.
Što se dogodilo kada su neuroznanstvenici počeli skenirati mozak? Impulsi su pokazali da ideja o nekoj radnji počinje prije nego svjesno donosimo odluku. Nakon odluke mozak šalje impuls tijelu da tu odluku i provedemo. Skeniranja su pokazala da provođenje neke ideje ide slijedom podsvjest, svijest, tijelo. Sve se to odvija velikom brzinom tako čovjek nije svjestan podsvjesne odluke, odnosno rada mozga prije nego svjesno donosi odluku.

Reakcija na odluku prije odluke
Pretpostavljam da otkrića neuroznanstvenika nisu previše jasna, ali primijenimo to na iskustva konjara. Sigurno ste doživjeli da ste negdje na jahanju i tako pomislite da biste iz hoda krenuli u kas, ali konj je već krenuo kas dok vi još niste uspjeli dati signal. I tada pomislite da “kao da mi čita misli”. Ako sada primijenimo otkrića s područja neuroznanosti rekli bi da je konj reagirao na podsvjesni dio naše odluke, na odluku prije odluke. No kako do sada nitko nije mjerio impulse mozga konja i jahača baš u tom trenutku teško je reći da je ova teorija više od pretpostavke.

Da li nam je neuroznanost važna?
Ako razvijamo partnerski odnos s konjem onda se puno komunikacije odvija neverbalno na osnovi fokusa. Ne treba onda zanemariti ideju da konji vide/razumiju našu “predpodsvjesnu” radnju i na istu reagiraju. Reakcija konja nije uvijek takva, prije bi se reklo da se ona događa kada na trenutak uđemo u “zonu” i tada su reakcije dvosmjerne, od strane konja i od strane čovjeka. Jedno je istraživanje pokazalo da konji pokušavaju stalno komunicirati s nama međutim ukoliko nema odgovora od čovjeka onda odustaju. Izgleda da konji mogu komunicirati s nama na našem podsvjesnom nivou. Reakcije čovjeka na to možda nema jer nismo svjesni događanja. Neki ljudi ne reagiraju niti na jedan stimulans s konjske strane i kreću od pretpostavke da su konji jednostavno glupi, ali oni nisu predmet ovog bloga.

Strah – najveći problem konjara
Sad dolazimo do onog što mislimo da drugi ne vide jer tako dobro skrivamo, a konji očito to jako dobro razumiju: naš strah. Strah se često javlja kod jahača. Može biti posljedica negativnog iskustva, ili jednostavno starenja pa smo fizički limitirani i samim tim nesigurni ili postajemo sve svjesniji egzistencijalnih problema u slučaju povrede. Ako konji razumiju djelovanje mozga na podsvjesnoj razini onda je strah koji jahač osjeća jasan konju što izaziva ozbiljne reakcije kod konja. Ne treba sada produbiti problem straha, on se liječi na isti način kao i do sada, a to je da se u odnosu do konja vratite unazad do one točke gdje ste bezbrižni i od tuda restartate sebe i krenete u izgradnju novih odnosa s konjem. Ako je to samo vođenje na povodcu, onda je to točka od koje ponovno krećete. I zatim postepeno širite odnos s konjem, najprije sa zemlje, a onda iz sedla. Preporučam horse agility disciplinu i postepeno na equagility, odnosno rad sa zemlje u kombinaciji sa jahanjem.

Ako je gore navedeno točno, što sad?
Ako konji stvarno razumiju rad ljudskog mozga na podsvjesnom nivou to je samo novo saznanje. Konji nisu sada opasna čudovišta, to su i dalje naši konji s kojima provodimo vrijeme. Jedino je znanje o komunikaciji bolje. Loše ponašanje konja može biti samo reakcija na našu podsvjest koja je iskrena i koju ne možemo kontrolirati. Konj s lošim reakcijama je rezultat nas samih i naše biti, ali to ne znači da se zajednički jezik ne može pronaći. Meni osobno pojašnjena i razumijevanje događaja pomaže u poboljšanju vlastitog ponašanja. Ako moja Gita razumije mene prije nego moja misao postaje svjesna, onda je to meni dragocjena informacija.
Moramo svi biti svjesni i da su konji podložni reakcijama koje još zovemo lijevi mozak i desni mozak, odnosno instinkt i racionalno ponašanje. Ako se poklopi strah s instiktivnim ponašanjem konja, onda imamo jedan panični jahači par gdje se jahač boji, a konj reagira na strah panično. No ako se dogodi jedna ugodna zona i nađete se u šetnji na terenu i konj krene u kas malo prije nego pomislite, onda uživajte bezbrižno kao i do sada, samo sa znanjem da je konj stvarno razumio impulse vašeg mozga. I kad bolje promislite, nije li to fantastično?

Labirint – vježba sa zemlje za bolji balans kod konja

Čest problem konja je njihova ravnoteža kada imaju jahača na leđima. Konji nisu građeni da bi nosili ljude, to smo mi ljudi izmislili. Konjskom tijelu je teret jahača neprirodan, zato konj mora tražiti balans svog tijela kada ima jahača, a ako je jahač nevješt ili sam po sebi generalno nije dobar jahač ravnoteža konja je još više poremećena. Konji tada ubrzavaju jer tako lakše vrate balans svog tijela s jahačem na njemu. Ubrzavanje zna biti neugodno. Kod pojahivanja konj neće stajati nego odmah kreće. Jahači takvo ponašanje znaju tumačiti kao neposluh i, naravno, konja nepotrebno kažnjavati zbog toga. Konj se sad tu muči izbjegavajući bol i kaznu, ali i dalje ima isti problem. Sukob i nezadovoljstvo su neizbježni, kako s konjske, tako i s jahačeve strane.

Što učiniti?

Naravno, osim što jahač mora poraditi na svojoj vještini, važno je i konju pomoći da sam vježba balans svog tijela. Jedna od vježbi sa zemlje je labirint (kako izgleda možete vidjeti u naslovnoj fotografiji).

Koje su koristi za konja?

Izgrađuje povjerenje i samopouzdanje. Poboljšava koordinaciju i balans. Povećava fokus i sposobnost učenja. Smanjuju se problemi kod utovara u prikolicu.

Oprema

Rope halter ili obični ular. Povodac dužine 3,5 – 4 m. Motke.

Kako labirint izgraditi?

Ne morate imati prave motke kao na slici (ako imate onda super), možete improvizirati s čvrstim, dugim granama ili sličnim materijalom – snađite se. Vanjske motke su u dužini 5 m, a unutarnje 4 m. Širina hodnika labirinta neka iznosi 2 m za početak. Ako je konj jako veliki slobodno povećajte. Isto je ako radite s manjim konjem, smanjite labirint (ako varate to činite na svoju štetu). Ove su mjere okvirne kako bi dobili sliku što treba učiniti.

Kako raditi vježbu?

Vodite konja kroz labirint po slijedećim kriterijima:

povodac je opušten,
konj ne smije lupati nogama po motkama,
konj mora biti opušten i ide polako (jurnjava kroz motke znači nervozu i nećete ništa postići s time)
bez zastajkivanja
konja vodite s obje strane labirinta, znači naizmjenično ulazite na jedan, pa onda na suprotni ulaz – na taj način vježbate konjske obje strane i lijevu i desnu.

Naravno da to u početku nije moguće, ali nakon nekoliko puta što ćete proći kroz labirint konj će shvatiti što treba i kako treba raditi. Konji se uvijek trude da vas zadovolje, nemojte biti nervozni i nemojte konja navlačiti. Vježbu radite polako i strpljivo, a konja nagradite s onim što najviše voli, da li je to češkanje ili jabuka ovisi o vašem odnosu i onome što konj voli.

Što radi vodič?

Kod prvih prolazaka labirinta smijete izaći iz labirinta, cilj je da kasnije vodite konja unutar motki i ne izlazite iz labirinta. Isto tako da ne lupite nogom po motki, ne zastajkujete i ne prokoračujete motke i ne popikavate se. Savjet: u početku vodite konja tako da idete ispred njega i to tako da idete u rikverc a konja zovete da ide prema vama. Ovom vježbom i vodič vježba vlastiti balans. Kada svladate prolazak bez udaranja, guranja, naguravanja, prekoračivanja, tada ste svladali osnove. Povodac je cijelo vrijeme opušten, nema navlačenja konja.

Napredni stupanj

Svladali ste vježbu sa zemlje (pri tome ste se nekoliko puta posvađali s konjem i sa samim sobom), sad je vrijeme da sjednete u sedlo i prođete labirint u sedlu.

Vježbu radite polako. Pravila su ista, konj ne izlazi iz labirinta, ne lupa nogama, a dizginama ne navlačite konja nego jašete sjedištem i listom. Moguće je da ćete u početku doslovno porušiti labirint i da vježba koju sada radite dobro sa zemlje u sedlu stvara probleme. Vjerojatni razlozi:

očajni ste jahač i konju poremećujete balans;
konj ne razumije pritisak lista.

Rješenje: poradite i na broju 1 i na broju 2.

Dodatni izazov: ako inače jašete na žvalu odradite je sada na rope halter ili na ular, onako kako ste je radili sa zemlje.

Važno: Dajte si vremena, radite polako, radite vremenski kraće ali često (npr. više puta tjedno po 15 min), ne očekujte brze rezultate, veselite se svakom malom napretku, sjetite se da je konju jako teško s vama na leđima naročito ako se ponašate kao vreća krumpira zato strpljivo i s razumijevanjem do vašeg konjskog partnera.

Rad sa zemlje poboljšava koordinaciju i motoriku konja, gradi mu samopouzdanje i razvija komunikaciju između konja i čovjeka. Želite li to sve poboljšati slobodno se obratite nekom od trenera koji upotrebljavaju NH metode, a u Hrvatskoj postoji nekoliko osoba koje razvijaju vještine rada s konjem sa zemlje: Hana Bobinac, Mario Ivančić, Projekt Jednorog (sve ih možete pronaći na facebook stranicama).