Negdje početkom 2013. godine, nakon niza godina previranja i traženja pravog pristupa konju, negdje početkom te 2013 intezivno sam se počela baviti Natural Horsemanship disciplinom. Još u tim prvim mjesecima bilo je dosta lutanja oko pristupa i dosta nerazumijevanja kako provesti taj pristup. Onda je održana prva Parelli radionica u Hrvatskoj i to je bio presudni trenutak za daljnji rad. Ta prva Parelli radionica održana je 08. i 09. lipnja 2013. godine u KK Casanova, Pušćine kraj Varaždina, a radionicu je vodila Terri Martinus, licencirani 3* Parelli instruktor.
Nisam tada imala pravu sliku što je to Parelli metoda, čula sam za 7 igara i imala sam neku mutnu predodžbu stvorenu usmenom predajom i nekim površnim pregledavanjem interneta. Radionici sam se pridružila nešto iz znatiželje, nešto na nagovor prijateljice koja je već položila dva Parelli ispita.
Radionica je trajala dva dana, znači morala sam se preseliti u konjički klub koji nije bio blizu mojem domu. Bio je to pravi konjarski izlet, onako kao kad se ide na višednevno jahanje, ali ovaj puta edukacijski izlet. Okupila se vesela ekipa entuzijasta koja je čvrsto odlučila u dva dana nešto naučiti o konjima i odgoju konja. Što se mene tiče, naučila sam puno. Zapravo u potpunosti sam promijenila pristup i ta je radionica odredila moj daljnji smjer.
Kao prvo, Parelli nije samo rad sa zemlje. To je i jahanje konja na siguran način. Naučila sam da sama odgajam svog konja za jahanje i to sve pod stručnim vodstvom i kontrolom iskusnih instruktora. Konja odgajam kroz igru i razumijevanje, prvo sa zemlje, a zatim to znanje primjenjujem u sedlu. Onda još to sve proširujem tako što komuniciram s konjem bez povodca ili Liberty. Lakše mi je bilo naučiti rad sa zemlje jer se takav rad u Hrvatskoj svodi na lonžiranje. Zapravo mi je svih 7 igara bila novost i to je bilo nešto što nisam prije poznavala. Učila sam praktično od nule. Zato je rad u sedlu bila prava muka jer sam morala izbiti stare navike i probiti neke barijere i predrasude stvorene neznanjem a tako uobičajene u Hrvatskoj.
Metoda traži uzjahivanje s povišene površine, a ne sa zemlje. Kod nas je takvo ponašanje sramota jer se smatra nesposobnošću. Metoda traži uzjahivanje na konja s obje strane. Kod nas je jedino dozvoljeno i dopustivo konju priči i uzjahati s lijeve strane. Tako se radilo nekad jer su jahači nosili mačeve, iako mi već odavno nemamo mača običaj uzjahivanja s jedne strane je ostao. Metoda traži još svašta nešto, nemoguće opisati u jednom malom blogu. Ono glavno je da metoda traži promjenu u mentalnom pristupu jahača jer jahač je odgovoran za ponašanje konja. Prihvaćanje odgovornosti vjerojatno je najteži dio koji osoba koja se misli baviti konjima na kvalitetan način mora učiniti. Konji nisu glupi, nego su naše poruke nerazumljive i komunikacija nije dosljedna. Hoćete li ostvariti uspjeh u Natural Horsemanshipu morate upravo to učiniti, prihvatiti krivicu ako je vaš konj “loš konj”, ako je problematičan ili ako vam je ulio strah u kosti.
Radionica je započela s predavanjem i odmah se dogodila prekretnica jer je uvodno predavanje bilo o Horsenality ili karakteru konja. I odmah oduševljenje u meni. Oduvijek mrzim onu našu podjelu prema vrsti i porijeklu konja. Oduvijek duboko u sebi znam da se konji razlikuju po karakteru i naravno u trenutku kada dobijem potvrdu o toj teoriji mom zadovoljstvu nema kraja. I onda još na predavanju čujem kako ovisno o karakteru ovisi i pristup.
Bilo je još puno toga što sam naučila u ta dva dana. Uglavnom sam se čudila, ali mi je svako pojašnjenje postupka fino sjelo i bilo mi je kristalno jasno. Nakon radionice nastavila sam sa Parelli metodom. Taj vikend u lipnju u Casanovi bio je presudan. Dva dana edukacije, upoznavanje s novom metodom, druženja, večernjih tuluma, spavanja po nekim čudnim mjestima. Stvorila sam i nova prijateljstva koja do danas traju.