Ljeto s konjem

 

Još jedan godišnji je iza nas, iza mene i Gite. Sada je već petu godinu vučem sa sobom na godišnji i dragocjena su mi iskustva koja kroz to vrijeme doživljavam.

Pansionista sam i nemam priliku toliko vremena provesti s Gitom koliko bih htjela. To je jedna stvar. A druga je da briga oko smještaja, ograda, organizacije hrane i transporta znatno produbljuje moje iskustvo i razumijevanje oko brige za konja. Produbljuje i razumijevanje za probleme pansiona, pa znam biti prilično tolerantna u nekim pansionskim propustima.

Gita je kobila starosti 17 godina i koja sada živi zadnje 4 godine u lauf štali. Vani je 24 sata dnevno tijekom cijele godine, danju i noću, ljeti i zimi, zato je i smještaj na godišnjem bio istog karaktera. Kao pripremu za godišnji, za Gitin dolazak, odem par dana ranije i podignem ogradu od plastičnih štapova, trake i pastira. To je veliki prostor koji je oko kuće i u kojem se Gita slobodno šeće, a koncipirano je tako da uključuje slobodan ulazak u štalu, a može doći do mog prozora i gledati u moju sobu. Sijeno je pripremljeno već prije, taj isti prostor ispusta pokošen je početkom lipnja i dobiveno je 4 velike roto bale. Roto bale su stavljene pod krović u sklopu ispusta, zaštićene su od nepogode ali Giti dostupne. Nemam mogućnosti micati ih zbog njihove težine i nedostatka strojeva, zato moraju biti na takvom mjestu: zaštićene a dostupne. Od košnje do godišnjeg izrasla je nova trava tako da Gita osim sijena ima i ispašu. Ispust obuhvaća dvije jabuke i šljivu koje su davale svoje plodove. Kako je uz kuću ostala stara štala izgrađena na starinski način s debelim zidovima i protupožarnim stropom s više ulaza i prozora što je štalu činilo za nekoliko stupnjeva hladnijom od vanjske temperature. Giti je štala bila dostupna za ulazak i izlazak prema njezinim željama i u njoj je uglavnom provodila onaj vrući dio dana. Zob ove godine nisam organizirala iz razloga što zbog dosta kiša tijekom srpnja bilo je dovoljno ispaše. Voda je u kantama, nemam pojilicu, ali je punjenje riješeno dugim šlaufom i vrlo je jednostavno. Postavljena je i sol odmah kraj vode. Čišćenje ispusta nije bilo potrebno, što zbog veličine samog ispusta, a i susjed je rekao da bi taj prostor trebalo malo pognojiti. Zato je odlučeno da se neće čistiti ispust, nego kad Gita ode, nakon nekoliko tjedana još ćemo malo grabljama razbacati hrpice koje je ostavila.

Teško je sada opisati iskustva koja sam stekla s ovakvim organizacijama, ali definitivno sam više naučila oko ograda, pastira, logistike i pripreme za boravak životinje od 500-tinjak kila. Ovakav godišnji omogućava određenu bliskost pa sam tako vidjela da se Gita:

  • skriva u štalu od vrućine
  • skloni se od kiše pod krov i čeka da prođe
  • legne cijela na zemlju i spava
  • legne cijela na zemlju i spava posred pljuska i nije ju briga
  • hrče dok spava
  • vodu pije cijeli dan, onako po malo
  • dosta dremucka, ono malo si prispava po 10-tak minuta nekoliko puta dnevno
  • noću spava, ali i pase travu
  • voli ići na pašu u ranu zoru i u predvečer
  • ljubazna je do ljudi i voli kad netko dođe, odmah prati što se događa i prilazi
  • ponekad se dosađuje
  • vrlo je smirena i stabilna, okružena je životinjama i ljudima i vrlo je povjerljiva prema njima svima; svaki dan gleda traktore i kombajne i ne reagira na njih pri terenskom jahanju
  • voli gledati kroz prozor u moju sobu i gledati što je unutra, imam osjećaj da ju televizor zanima.

Inače smo dane provodile tako što bih se rano ustala i oko 6 bi bila u sedlu, otišla na jahanje prije vrućina i dosadnih muha, i vratila se do 9. Nakon Gitina rasedlavanja i tuširanja pustila bi je na miru do predvečerja kada bi radile horse agility zadatke. Ponekad bi dolazila djeca iz sela ili rođaci koje bi prošetala na Giti i ponekad bi otišle na sladoled u selo tijekom dana i to je uglavnom to. Nema previše rada, ali svakodnevno i kontinuirano. Svakodnevni kontakt pomogao je u stvaranju dobre povezanosti. Kako radim na partnerskom odnosu i na bezglasovnoj komunikaciji s njom, ovakvi izleti pomažu u razvijanju navedenih disciplina.

Znam da mnogi pansionisti nemaju priliku za provesti godišnji sa svojim konjem, no već kraći višednevni i vikend izleti bitno pomažu u poboljšanju odnosa i razumijevanja potreba konja.

Gita je po završetku godišnjeg vraćena u lauf pansion kraj Zagreba, tamo živi sličnim životom kao za vrijeme godišnjeg, samo mene ne vidi svaki dan.

U planu je isti takav godišnji iduće godine. Naravno.

hdr

Držanje konja, pansionska iskustva

Vlastite konje imam 17 godina, ali ne i štalu, sve to vrijeme sam pansionac osim za godišnjeg kojeg provodim u kući na selu i vodim Gitu sa sobom. Na žalost ili na sreću, prošla sam sve oblike pansiona, pa čak i vez (bilo je prisilno i srećom na vrlo kratko). Mene ne zanimaju metri i mjere boksova, kao ni kvadrature ispusta, jednostavno me zanima mjesto u kojem će se moja Gita osjećati dobro i zdravo. Dobri uvjeti držanja čine zdravog konja, fizički i psihički. Kad je konj zdrav tada su naravno troškovi manji, a ako je psihički uravnotežen onda je i jahanje sigurno. Konj je stvoren za kretanje, to je životinja ravnice koja se neprestano kreće. Kretanje ga čini fizički zdravim, razvija se, dobro je za kopita i pluća. Konj je društvena životinja koja treba konjske prijatelje, zato je važno da ne bude sam već u krdu. Kad uzimate pansion razmišljajte o tome da u tom prostoru vaš konj živi 24 sata i da baš zato trebate dati prednost faktorima koji su dobri za konja, a ne ugodni za vlasnika.

Vez

Starinski način držanja konja, konj je vezan i stoji na jednom mjestu. Neki puštaju konje u ispust da se malo rastrče, neki ni to. Ovakav način držanja stvar čitava niz problema.

Kopita. Obavlja nuždu na jednom mjestu, s obzirom da se ne može maknuti stoji u toj mokraći i to mu uništava kopita. Često puta konji na vezu imaju loša kopita i potrebno ih je potkivati kako bi se kopita zaštitila od amonijaka.

Pluća. Amonijak isparava, a takve štale su često zatvorenog tipa, nedostatak svježeg zraka,  otrovi koji ispravaju oštećuju pluća. Zatim je tu prašina od sijena, slame, zobi, koja često puta smeta. Konji počnu kašljati, razviju alergije i mogu postati sipljivi.

Spavanje. Najnovija istraživanja pokazuju da konj u REM fazu sna (onu najdublju koja je nužno potrebna svim životinjama i ljudima) postiže ako legne i opruži se bočno tijelom na tlo. To ne može napraviti ako je na vezu. Nedostatak REM faze uzrokuje puno poremećaja u ponašanju, ne samo što konj nije naspavan nego može biti nervozan, pa i psihotičan.

Kretanje. Nema ga. Stoji na jednom mjestu i bulji u zid. Zbog toga može imati problema s ligamentima, kičmom, mišićima. A da ne govorimo da kad izađe napokon van da se onda rastrčava ili bacaka zbog nedostatka kretanja. Takvog konja je onda teško jahati pa ga često puta vlasnici lonžiraju kako bi se bar malo ispucao i rastrčao prije nego sjednu u sedlo.

Psihičko stanje. Konj bulji u zid i tako provodi dane. Svatko bi poludio. Ograđen je od vanjskih događanja, takvi konji znaju biti uplašeni na svaki zvuk, predmete, vrećice, vozila, pse, kišobrane…

Budućnost veza. U nekim zemljama EU je već zabranjen. Kao članici EU vrlo je vjerojatno da će i u Hrvatskoj biti zabranjen uz period prilagodbe, odnosno dati će se vlasnicima određeno vrijeme da izgrade boksove. U Sloveniji je taj period bio 2 godine s propisanom minimalnom veličinom boksa.

Boks

Konj je u ograđenom prostoru u kojem se slobodno kreće. Razlikujemo tzv američke štale i engleske boksove. Američke su one kada je u zgradi hodnik a sa svake su strane boksovi (ili samo s jedne strane). Boksovi mogu i ne moraju imati prozor. U ovakvim boksovima prozor nije primaran pa je ili premali ili previsoko ili se ne može dobro otvoriti/zatvoriti. Često puta se takve štale zatvaraju zimi kako konjima ne bi bilo „zima“ što dovodi do nedovoljne cirkulacije zraka i problema s plućima. Konji u ovakvim boksovima imaju isto problema s kopitima (ali manje nego na vezu) s plućima i naravno ne kreću se dovoljno, pa se i tu lonžiraju prije jahanja. Bolje je od veza jer mogu leći i spavati kako žele, ali im je dosadno i znaju se javljati razni psihički poremećaji, kao gutanje, „štrikanje“ – mahanje glavom, lupanje nogom po vratima, hvatanje zubima osoba koje prolaze hodnikom i slično.

Engleski boksovi su slični gore navedenim osim što imaju prozor koji je otvoren 24 sata i mogu gledati van kroz njega. Ovakvi boksovi su puno bolji za konjska pluća i često puta se u njima drže konji koji su već oboljeli kao npr. sipljivi konji. Naravno, od boksova ova varijanta je bolja jer konj udiše svježi zrak, može se opružiti, ali tu je i dalje problem nedovoljnog kretanja, naročito zimi kada su dani kratki pa je boravak u ispustu kratak ili čak ne izlaze danima iz boksa što ovisi o vremenskim uvjetima

Lauf štala

Konj živi u krdu u velikom ograđenom prostoru i vani je 24 sata svaki dan u godini. Lauf štala mora imati mjesto za hranjenje gdje je sijeno zaštićeno od padalina, pravilo je da se voda i hrana odvoje kako bi se konji što više kretali, mora imati mjesto za skloniti se ukoliko to konji zažele. To je prostor koji je zatvorene s tri strane i ima krov. Vrlo je vjerojatno da će se tu sklanjati od sunca, a manje od zime. Konji vole hodnike, zato ako imate dvije odvojene livade slobodno ih spojite hodnikom i konji će po tom hodniku prolaziti od jedne do druge i birati kako im paše. Po ljeti, za godišnji,  prebacim svoju Gitu na selo gdje imam kuću i tamo joj napravim ispuste oko kuće koji su spojeni prolazima i hodnicima. Gita uživa u kombiniranju i šetanju kroz ispuste. Ima i prolaz kroz štalu gdje joj je još i sijeno, tako da za najvrućijeg dijela dana stoji unutra i smireno žvače.

U lauf štali u kojoj se mogu slobodno kretati i žive u krdu, konji nemaju problema s kopitima, spavanjem, disanjem, a izuzetno su smireni za jahanja jer se stalno kreću i jahanje im ne predstavlja priliku za istezanje, nego im je dio svakodnevice.

Ako se odlučite za ovakvo držanje konja, a do sada vam je konj bio u štali, tada ga prebacite u lauf u proljeće kako bi se do zime adaptirao za hladnoću. Konji svoju temperaturu prilagođavaju i reguliraju prema vanjskim uvjetima, krenete li ih pokrivati poremetiti ćete im njihovo prirodno prilagođavanje temperature tijela. Potrebno im je dozvoliti da puste krzno koje će ih štititi. Prostor u koji ga smjestite svakako neka bude velik jer privikavanje na krdo neće biti jednostavno, pa mora imati mjesta za pobjeći. Kod lauf držanja budite spremni da će vam konj stalno imati neke ogrebotine, ugrize, da će biti prljav od valjanja, duge dlake zimi koju ćete teško čistiti i sušiti, ali imajte na umu da je to najprirodniji način držanja i da su takvi uvjeti vašem konju zapravo dobri.