Irma i Gita

Na konja sam prvi puta sjela u 32 godini. Prije toga nisam razmišljala o jahanju ni o konjima, ali eto, dogodilo se jedan dan, više slučajno nego ciljano. I od onda sam na konju, oko konja, kraj konja i dokazujem da nije važno kad početi, nego što se radi i kako se radi.

Prošla sam klasična konjarska obrazovanja, školu jahanja, položila službene ispite, okušala se u endurancu, ali od svega najviše me konjima približio, ono što volimo zvati, Natural Horsemanship. Smjer u kojem se s konjima pokušava komunicirati na njima razumljiv način, prihvaćajući konje kao pametna bića koja imaju svoje socijalne odnose, komunikaciju, hijerarhiju, pa i bonton. U tome mi je najviše pomogao Parelli sistem školovanja i disciplina koja se zove Horse Agility. Ako netko pita imam jahaču dozvolu, endurance licencu, Parelli level 2 (i jedan ispit iz levela 3) i natječem se u Horse agility disciplini gdje smo Gita i ja  završile sezonu 2016. na 8 mjestu u ukupnoj međunarodnoj listi natjecatelja.

Vjerujem u princip jedan jahač – jedan konj. Imala sam nekoliko konja, ali uvijek samo jednog. Tako sada imam Gitu, toplokrvnu kobilu u tipu lipicanca s kojom radim sve ono što najviše volim, a to su terenska jahanja i famozni NH. Radimo Parelli-ja i natječemo se u On Line Horse Agility disciplini, ovo drugo nam dosta dobro ide. Uglavnom, dobro se zabavljamo.