O konjima i ljudima

Kraj je 2021. godine, vrijeme za zbrajanje učinjenog i planove za slijedeću godinu. Svi smo vjerojatno skupili neka nova iskustva u protekloj godini. Možda pročitali neku knjigu o konjarima i konjima (nadam se i još koju druge tematike). Ja jesam. I naravno da me dojmilo. A ono što me posebno dojmilo je ova priča iz knjige Bucka Brannamana. Znam da njegovih knjiga u prijevodu na hrvatski nema, zato sam se odlučila za prijevod jedne kratke crtice iz njegove knjige jer mi mnogi kukaju da ne znaju dovoljno za čitanje na engleskom. Eto, male prilike da svi nešto naučimo od ovog poznatog trenera. Njegovo učenje možemo primijeniti na neka buduća vremena, vremena s konjima i ljudima koja tek dolaze. I to bi bila jedna božična poruka od mene i želja da nam svima bude bolje…i da pronađete snagu i mudrost, osobine koje tako trebamo za sve ono što želimo popraviti u životu.

Buck Brannaman, The Faraway Horses:

Zimske utrke sulkama imaju svoje poklonike u Americi. Izgledaju kao u filmu Ben Hur s Charltonom Hestonom, osim što sulke nisu tako fensi i konji koji ih vuku nisu dovoljno dobro odrađeni. Neki od tih konja nikada nisu naučeni na vožnju sulki. Natjecatelji ih upregnu, zatim bičem tjeraju preko zamrznutog tla po zasnježenim stazama.

Kada je čovjek iz Big Horna pokušao upregnuti konja kako bi ga naučio voziti započela je borba. Čovjek je izgubio živce i počeo tući konja dok konj nije pao u nesvijest. Netko je pozvao veterinara, ali bilo je prekasno. Konj je i dalje bio u besvjesnom stanju. Nije bio mrtav, ali veterinar nije mogao više ništa učiniti i konja je eutanizirao. Netko je pozvao policiju i čovjek je završio na sudu.

Optužba je bila zlostavljanje životinje, a veterinar, Dr. Wilson, bio je jedan od svjedoka. Nakon što je sudac poslušao cijeli slučaj, pitao je veterinara što on misli koja bi bila primjerena kazna. Veterinar je sugerirao da za kaznu čovjek plati sudjelovanje s jednim od svojih mlađih konja na mojoj radionici. Veterinar je smatrao da bi bilo daleko bolje kada bi čovjek naučio kako pravilno raditi s konjima i kako ih razumjeti, smatrao je da bi edukacija dala bolje rezultate nego velika novčana kazna. Sudac se složio.

Tih dana održavao sam radionice na tom području. Organizator jedne rekao mi je za odluku suca i kako će baš na toj njegovoj radionici sudjelovati čovjek koji je zlostavljao konja. Duboko u sebi želio sam mrziti čovjeka koji je učinio tako strašnu stvar mojem prijatelju konju. No, kada sam razmotrio situaciju shvatio sam da čovjek očekuje kako ću se loše odnositi prema njemu.  Čovjek se vjerojatno mentalno pripremio na takav stav i bio je spreman na svaki neprijateljski odnos koji bi mu se mogao dogoditi. Kada se čovjek pojavio na radionici prema njemu sam se odnosio kao prema svakom drugom sudioniku. Ponašao sam se prema njemu normalno i kao da nije učinio ništa loše. Drugi sudionici, koji su bili iz tog kraja, naravno da su znali tko je on i što je učinio. Uglavnom su šaputali o njegovom groznom zlodjelu koje je počinio. Možete si samo zamisliti sram i krivnju koju je čovjek morao osjećati tijekom radionice. Bio sam jedina osoba koja se prema njemu odnosila korektno, i nakon dan, dva čovjek je počeo učiti i napredovati. Počeo je i postavljati pitanja i do kraja radionice on i njegov konj surađivali su jako dobro.

Po završetku radionice, oprostio sam se s drugima, dok je čovjek čekao kraj arene, a ja sam upravo u blizini tovario konja u prikolicu. Čovjek mi je prišao, on je visoki i snažan muškarac, vrlo dominantan lik, i samo je neko vrijeme stajao kraj mene dok sam utovarivao konje.  Čekao sam da on sam progovori.

„Ne znam što bi rekao“ – počeo je. „Ova radionica mi je promijenila život i to na takav način da to možda nikada nećete shvatiti.“ Počeo je govoriti, a zatim je i zaplakao.

„Možda se više nikada nećemo vidjeti“ rekao sam mu „ali se nadam da ste naučili kako se nositi s emocijama kada ih je teško kontrolirati. Nadam se da ćete pronaći snagu i mudrost, osobine koje tako trebate za sve one stvari koje želite popraviti u životu“

Čovjek je klimnuo i tada smo se rukovali. „Da, zahvaljujem vam što ste mi pokazali put“ – rekao je.

Dr Wilson je mudar čovjek. I sudac isto tako. Odluka da čovjek svoju kaznu odsluži na jednoj od mojih radionica zapravo je najbolja odluka koja je mogla biti donesena. Čovjek je pohodio radionicu koja mu je promijenila život, ali je ovo iskustvo bilo dobro i za mene. Moja prvotna želja bila je da budem „hladan“ prema čovjeku koji je učinio takvu strahotu konju. I da sam mu pristupio kao neprijatelju ne bi postigao ništa. U takvom okruženju ne bi se otvorila mogućnost da bilo što postignemo. No, iskoristio sam priliku da učimo na bolji način.  Meni se pružila prilika da pomognem nekom samo zato što je sudjelovao na mojoj radionici. I zahvalan sam na toj prilici. Zapravo je to pravi blagoslov: mogućnost pomoći ljudima kada traže emocionalnu i psihičku potporu. I tu mogućnost shvaćam ozbiljno. Radim najbolje što mogu jer svi mi pokušavamo shvatiti kako bolje živjeti, kako pronaći rješenja i odgovoriti na ona najjednostavnija i ona kompliciranija pitanja. Svi smo uključeni u istu potragu za kvalitetnijim životom. Prema konjima, kao i ljudima, trebamo se odnositi na način kakav bi željeli da oni budu, a ne onako kakvi su oni sada.  

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: