Kod terenskog jahanja obično se vrtiš oko štale, da li je to krug od 5 ili 35 km sasvim je svejedno…vrtiš se oko štale. Imaš nekoliko ruta koje guliš do besvjesti i onda ili odustaneš od jahanja jer ti je beskonačno dosadno ili promijeniš štalu (ako si pansionista naravno).
E, sad…ako znaš koristiti kartu i literaturu drugih outdoor aktivnosti možeš si znatno poboljšati konjarski život. Pod druge outdoor aktivnosti mislim na kombinaciju planinarstva i biciklizma. Obje discipline opskbljene su kartama i vodičima, za razliku od konjarstva gdje su tu i tamo označene staze na lokalnom nivou kao Bilogorska konjička turistička staza (da kad otvorite nema informacija) ili Zagorje ride (puno bolje napravljeno). Kako sam svoje konje vukla po Lici, Bilogori, Sloveniji bila sam prisiljena koristiti se planinarskim i biciklističkim kartama. I recimo i sada gledajući planinarsku kartu zagrebačke Medvednice sasvim je jasno da ju se može projahati u cijeloj dužini bez ikakvih gubljenja i teškoća, a težine uspona prihvatljiva je za konje kao i dobar mekani teren s minimalno makadama. Za Zagorce i Zagrepčane nije potrebna ni prikolica, samo dobra kondicija, planiranje i logistika za noćenje i hranu konjima. Da bi onda projahali zagrebačko Sljeme dovoljna je planinarska karta s označenim stazama i znanje čitanje iste. Kontinentalni dio Hrvatske i Istra dobro su pokriveni kartama i vodičima za planinare i bicikliste koje se mogu koristiti za jahaće ture.
Vraćam se literaturi – ona je baza, od nje kreneš s planiranjem, dio prilagođavaš, dio odbacuješ. U vječitoj potrazi za dobrom knjigom gdje i kako morala sam naletjeti na dobar vodič i izvor informacija, tako sam napokon naletjela na vrlo korisnu knjigu Kratke šetnje u prošlost u izdanju Libricona. Neka vas naslov ne zavara, knjiga/vodič opskrbljena je dobrim lokacijama po cijeloj Hrvatskoj, uz opise staza s kartama. Ove šetnje u prošlost odnose se na informativne priče koje se vežu uz svaku lokaciju. Da me tupim na ovom linku možete pronaći više o lokacijama, a na istoj web stranici nalaze se karte koje možete koristiti u planiranju tura. Znate, za planiranje Sport track na mobitelu nije dovoljan. Pomaže da se snađete gdje ste, ali ako vas vuče Terra incognita, i želite s konjem projahati negdje gdje niste bili, onda bez dobrih vodiča za planiranje nećete dobro proći.
Literatura o konjima i konjarstvu na hrvatskom jeziku
Još nešto što sam zapazila pregledavajući web stranicu Libricon.hr Ista je specijalizirana za planinarske teme, bilo da su to književne forme, vodiči, karte. I mogu reći da je tu poplava domaćih autora i njihovih knjiga. Da li je izdavač potaknuo ljude da pišu ili je obrnuto meni je teško reći. Možda je simbioza. Nevažno. Ono što je meni važno da se takva jedna stvar nije dogodila u konjarstvu i da sada kronično patimo zbog nedostatka dobre literature o konjima na hrvatskom. Nedostaju nam priručnici, početnice, zbirke priča o konjima i konjarima. Sve ono što uredno kupujemo na internetu i onda gutamo na engleskom jeziku. Oni koji su lošiji s poznavanjem engleskog doslovno su u hendikepu. Postoje neki jednostavni priručnici u izdanju HKSa ali su usmjereni na discipline i polaganje jahače dozvole ili neke od licenci. Još je tu sada već prilično zastarjela Početnica za jahače autora Vlasta Herić koju više ne možete nigdje ni kupiti.
Bilo je časopisa kao Konjska snaga, gdje sam i ja započela svoje prve eseje o jahanju i jahačima i kasnije časopis Konji no oba su se ugasila. Tu su još neki portali koji su isto tako netragom nestali. Trenutno je aktivno nekoliko privatnih portala trenera gdje se mogu pronaći savjeti o odgoju konja i blogovi kao što je Projekt jednorog ili FB stranica Marcela Horsemanship ili ovaj blog koji sada čitate. No to su blogovi, iako imaju puno dobrih tekstova i savjeta nemaju pravu formu knjige. Onu formu kad imaš sadržaj i obrađene teme od početka kada nabaviš konja do sretnog suživota do kraja života.
Na žalost imamo i poplavu fejs konjara gdje se osim gomile gluposti koje pišu može uočiti nepismenost i tragičniredoslijedmislibezinterpunkcija što je iritantno i zapravo nije vrijedno truda čitanja s razumijevanjem.
Neki od pismenih konjara koji mogu artikulirati misli u svima razumljivu jednostavnu knjigu iako započeli pisanje o odgoju konja nisu ih završili. Eto, reći ću da sam čitala i poglavlja nikad završene knjige Maria Ivančića. Čak mislim da nije otišao ni dalje od tih poglavlja. Šteta.
Ostaju nam Parelli, Clinton Anderson, Mark Rashid, Monty i drugi na engleskom što je prava šteta jer mogli bi bolje. Imamo i ljude bogatog znanja o uzgoju, odgoju, sportu koji bi mogli novim generacijama dati puno kroz knjige i priručnike. Da, šteta. Priznajem da sam ljubomorna da su neke druge outdoor discipline tako dobro organizirane, a mi, konjari, lutamo bez smisla i nismo u stanju iznjedriti kvalitetnu biblioteku od bar desetak knjiga na hrvatskom jeziku i hrvatskih autora.
Equus Agility 