Proljeće je valjda najbolje doba godine za jahanje. Nema ni muha ni komaraca, dani temperaturno ugodni, priroda se budi što i nas puni pozitivnom energijom. Ali prije proljeća bila je zima. Zima s malo jahanja, s rijetkim treninzima i još manje izlazaka na teren. Dovoljno sam stara da mogu reći: nekad je bilo više snijega, a jahanje po snijegu pravi je gušt. Zime su već nekoliko godina šugave i uglavnom se sastoje od mekog ili smrznutog blata. Meko blato zaprlja mene, moju kobilu i opremu, a po smrznutom blatu ona jedva hoda i sama sebe nosi, a kamoli kad ima jahača. I tako u ovim blatnim zimama obično prestanem jahati početkom prosinca i vraćam se u sedlo krajem veljače.
Zašto baš krajem veljače? Općenito zato što ne možeš konja izvesti iz štale za Uskrs, staviti sedlo i očekivati da će sve biti u redu. Nije samo problem loša kondicija konja i jahača, problem je što i konj koji nije radio ništa mjesecima nije više onako pun samopouzdanja kao prošle jeseni. Sada skače na svakog fazana, zeca, srnu, pa i najmanju pticu koja šuška u grmlju. Hodače gleda s nepovjerenjem, a od traktora koji dolaze u susret pokušava pobjeći mahnitim galopiranjem nazad prema štali. Nije rijetko da ta zimska stanka fizički i psihički uspori jahača i zbog toga se pojavi strah, pa teško sjeda u sedlo. Nepredvidivo ponašanje konja strah može pojačati, dovesti do potpune blokade i izbjegavanje jahanja.
I zato da bi se početkom travnja moglo jahati ozbiljnije terene i uživati u onome što se zove trail iz zimske čahure treba započeti izlazak u veljači. Priprema za terensko jahanje su treninzi koji su kombinacija horse agility-a i laganih jahanja kako bi se konju i jahaču vratilo samopouzdanje i podigla kondicija nakon zimske stanke.
Odredite si metodu desenzibilizacije koju želite, no ipak sam licencirani trener Horse Agility discipline i uvijek ću preporučiti tu metodu. Svakako krenite s malim vježbama sa zemlje, prolaz preko motke, preko najlona, slalom, u nazad u uskim prolazima, dodirima sa šuškavom vrećicom, mahanjem zastave, otvaranjem kišobrana, dodirivanje štapom i povodcem po nogama. Pilates lopta je zgodna, neka je konj gura nosom, nogom, možete probati staviti mu je na leđa i pustiti da padne na zemlju. Kada konj prihvaća sve ove vježbe bez stresa, stavite mu sedlo i sve ovo odradite iz sedla. Ako je otvaranje kišobrana sa zemlje dobro odrađeno, napravite to iz sedla. Ubrzo ćete znati da li ste stvarno tu vježbu dobro odradili ili samo umišljate da ste je dobro odradili. To već i ptice na grani znaju: kod konja nema laganja, ili jesi ili nisi. Ili odjašeš ili letiš iz sedla u polje, pa ti laži koliko hoćeš, a konj će ti reći istinu.
Paraleleno s vježbama desenzibilizacije u trajanju 15 tak minuta dobro je krenuti s jahanjem u sigurnom prostoru, recimo u manježu. Tjedan predviđa 5 radnih dana i dva dana odmora. Prvi tjedan: 15 min desenzibilizacije + hodanje u sedlu 25 minuta i uključite kas od 5 minuta kada se konj ugrije. Drugi tjedan: 15 min desenzibilizacije + hodanje 25 minuta unutar kojih je 10 minuta kasa. Treći tjedan: 15 min desenzibilizacije + krenite izvan manježa u krug oko štale i to 35 minuta hoda od toga 15 minuta kasa. Četvrti tjedan: 15 min desenzibilizacije + 35-40 minuta hodanja s uključenih 15 minuta kasa i vježbe svijanja. Peti tjedan: ako vam je sada već izlazak na teren rutina desenzibilizacija nije više nužna, idite samo u sedlu 40 tak minuta, od toga 20 minuta kasa. Probajte uključiti lagane uzbrdice i nizbrdice. Šesti tjedan: pojačajte jahanje na 45 minuta koje su miks hoda, kasa i razna skretanja, mali krug, uključite uzbrdice i ako ima kakav potok koji možete prolaziti. I onda ste manje-više spremni za prve lagane duže terene. Osjećate li i dalje nelagodu u sedlu vratite se u manjež ili potražite stručnog trenera koji će vam pomoći u izgradnji samopouzdanja.
Ako se pojave problemi u ponašanju kod konja vratite se korak unazad – vratite se na desenzibilizaciju. Klasično lonžiranje ne vodi ničemu osim pojačanoj nervozi kod konja jer bez obzira što imaju mozak veličine krumpira izluđuje ih 20 minutno trčanje u krug na štriku od 5 metara. Lonžiranjem prije jahanja konja nećete izmoriti, možda malo u početku, ali redovno lonžiranje pojačati će mu kondiciju, a vi pri lonžiranju stojite na mjestu i ne radite na svojoj kondiciji. Može vam se lako dogoditi da takvim treningom stvorite tempiranu bombu ili životinju od 500 kg mišića u dobroj kondiciji koja se svega boji. Samo kamikaza može veselo sjesti na takvog konja i otići na teren. Ali ima nas svakakvih, zar ne?
Equus Agility 