Posljedni čavao u lijesu hrvatskog konjičkog sporta

Hrvatski konjički sport nije nešto, to znamo svi. Nema tu značajnih rezultata, ima pojedinačnih boljih nastupa na međunarodnom nivou, ali samo boljih, daleko od nekih svjetskih prvenstava ili olimpijade. Kasački sport ne postoji, galopski je u sličnoj poziciji iako ima poneki trzaj (natjecanje) prije potpunog nestanka. Ostaju još dresurni i preponski sport gdje se događaju natjecanja, endurance koji se održava i u zadnje vrijeme eventing. Zaprege se isto bore i postoje. Prema Horse Agility disciplini zajednica se uglavnom odnosi s prezirom iako ima najbolje rezultate u svojoj disciplini i u međunarodnoj konkurenciji.

Kasački i galopski sport imaju svoje saveze koji su zbog unutarnjih interesa i razjedinjenosti uništili discipline. U sklopu Hrvatskog konjičkog saveza discipline su prepone, dresura, endurance, eventing i zaprege, a HKS je opet član FEI – međunarodne konjičke organizacije koja određuje pravila igre i drži ove sportove na nivou kakvog vidimo i poznamo. HKS ima zapravo veliku logistiku i pomoć od FEI u smislu pravilnika, udruživanja, organiziranja i edukacije.

Edukacija je ono najvažnije u konjičkom sportu, bez nje smo nigdje. Licencirani treneri i učitelji jahanja prenose kulturu ophođenja prema konjima i postavljaju temelj kod jahača na kojem on sam dalje gradi svoju konjičku kulturu.

Ovo je bio uvod kako bi bilo jasnije zašto je Zagrebački Hipodrom jedno od mjesta koje je najvažnije kao „bazen“ razvoja za konjički sport. Zagrebački Hipodrom ima halu, nekoliko pješčanih manježa, galopsku i kasačku stazu, štale za smještaj konja, klubove koji rade školu jahanja i to sve u centru glavnog grada koji broji cca milion stanovnika i gdje je život iako skup ali ipak omogućava srednjem sloju građana pa i financijski slabijoj grupaciji da završe škole jahanja i kasnije se bave konjarstvom. Tu se organiziraju edukacije stranih trenera u sklopu FEI koji hrvatskim sportašima i hrvatskim trenerima prenose znanja na evropskom i svjetskom nivou. Zagrebački hipodrom je „bazen“ iz kojeg proizlaze nove generacije konjara, sportaša, vlasnika rekreativnih konja koji se onda šire po štalama izvan grada Zagreba i druge regije Hrvatske. Možda neki ne vole taj isti hipodrom koji na neki način postao i sinonim za uhljebljenje, nepotizam u konjarstvu, pa i prevare u preprodaji loših konja. No, ostavimo ovo zadnje, pomalo smo i sami krivi za takvu situaciju, krivi smo svi mi konjari jer dozvoljavamo takve stvari, žmirimo na prevare i postavljamo se da to nije naš problem. Činjenica je ipak da je taj isti Zagrebački Hipodrom dao generacije konjara, rekreativaca, učinio je da ljudi koji su kao djeca došli u škole jahanja odrastu u ljude koji su postali sportaši, rekreativci, uzgajivači ili samo osobe koje nemaju konje, ali idu na jahanje u razne konjičke klubove. Na tom istom Hipodromu odvija se niz natjecanja u dresurnom i preponskom sportu, prateća događanja uz ta natjecanja kao izbor najljepšeg šešira, maskenbal, predstave. To je mjesto za edukacije i mjesto za treninge.

Konjički sport i konjarstvo u Hrvatskoj je na kristalnim nogama, malo fali da se uruši do kraja. Hipodrom je još uvijek bio pod pokroviteljstvom grada Zagreba koji je financirao i pomagao mnoga događanja kroz razne odbore grada ili sportske saveze i tako omogućavao da i oni koji su slabijeg imovinskog stanja, a možda talentirani pronađu svoje mjesto u konjičkom sportu/konjarstvu. U privatnom sektoru takvog odnosa nema. Rušenjem Hipodroma hrvatski konjički sport/rekreacija prepušteni su privatnim interesima gdje je novac ispred svega, gdje se uloženo jednostavno mora vratiti. Privatni sektor ne stvara temelj za razvoj sporta, a niti je onaj bazen u kojem je mnoštvo iz širokih masa pa iz njega izađe talentirani pojedinac ili zaljubljenik u konje. Privatni sektor traži pojedince koji mogu platiti i tako stavlja prednost netalentiranima ali financijski sposobnim i na taj način bitno smanjuje krug osoba iz kojeg se može generirati kvalitetan sportaš ili konjar.

Rušenjem Hipodroma bez neke koncepcije i ideje gdje će biti novi sam grad Zagreb gubi dio svog identiteta jer upravo je Hipodrom jedan od simbola grada, a uništava se i ono malo mogućnosti za nastavak preživljavanja hrvatskog konjičkog sporta. Ostavimo po strani što smo svi pomalo ljuti na loše upravljanje tim sportskim objektom, što tamo prevladavaju privatni interesi, što su štale nikakve. Dozvolili smo da se tam nagomilaju razni privatni interesi umjesto da pravo prvenstva imaju sportaši koji se stvarno sportom i bave i trebaju dobre uvjete za trening koje Hipodrom nudi. Za neke stvari smo krivi i mi konjari,  a pred nekima smo nemoćni. I sada samo gledamo kako se konjari nasilno raseljavaju dopisom i prijeti im se brutalnim metodoma na koje bi Staljin bio ponosan, a sjevenokorejski predsjednik zapljeskao od zadovoljstva. Hipodrom je izgrađen za vrijeme bivše države i  kao takav sada pripada građanima cijele Hrvatske i upravo se pred našim očima privatizira i otima od svih nas. Na mjestu Hipodroma žele izgraditi neke zgrade…objekte za koje nitko ne zna kome pripadaju i koja im je namjena. Škole i sportski klubovi moraju otići nekamo, kamo točno nije briga onog tko je sastavio zahtjev za raseljavanje. Onaj tko piše te famozne dopise da se konji moraju odseliti nije briga za konje, za ljude, klubove, škole, sportaše, natjecanja, rezultate. Briga ih je samo za to da prigrabe zemljište i izgrade objekte koji će donijeti profit nekolicini. A nestanak Hipodroma odraziti će se na konjički sport i rekreciju na područje cijele Hrvatske. Neka nitko ne misli da ga se ne tiče rušenje Hipodroma jer i onaj mali broj natjecanja će se još više smanjiti, edukacija će biti manje, broj rekreativaca će se smanjiti pa nećemo imati kome prodati konje. A kad konj ode u kobasice onda se broj konja smanjuje i šteta je nepopravljiva. Poznavajući situaciju u konjarstvu gdje su uglavnom ljudi koji se odriču svega zbog konja nabijanje cijena ugasiti će konjarstvo i niti jedna štala u okolici neće procvasti niti zauzeti mjesto Hipodroma. Nakon svega rečenog mogu još samo reći da je rušenje Zagrebačkog Hipodroma posljednji čavao u lijesu hrvatskog konjičkog sporta i da će se dogoditi šteta koja će se odraziti na konjarstvo u cjelini na širem području Hrvatske.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s