Ljeto s konjem

 

Još jedan godišnji je iza nas, iza mene i Gite. Sada je već petu godinu vučem sa sobom na godišnji i dragocjena su mi iskustva koja kroz to vrijeme doživljavam.

Pansionista sam i nemam priliku toliko vremena provesti s Gitom koliko bih htjela. To je jedna stvar. A druga je da briga oko smještaja, ograda, organizacije hrane i transporta znatno produbljuje moje iskustvo i razumijevanje oko brige za konja. Produbljuje i razumijevanje za probleme pansiona, pa znam biti prilično tolerantna u nekim pansionskim propustima.

Gita je kobila starosti 17 godina i koja sada živi zadnje 4 godine u lauf štali. Vani je 24 sata dnevno tijekom cijele godine, danju i noću, ljeti i zimi, zato je i smještaj na godišnjem bio istog karaktera. Kao pripremu za godišnji, za Gitin dolazak, odem par dana ranije i podignem ogradu od plastičnih štapova, trake i pastira. To je veliki prostor koji je oko kuće i u kojem se Gita slobodno šeće, a koncipirano je tako da uključuje slobodan ulazak u štalu, a može doći do mog prozora i gledati u moju sobu. Sijeno je pripremljeno već prije, taj isti prostor ispusta pokošen je početkom lipnja i dobiveno je 4 velike roto bale. Roto bale su stavljene pod krović u sklopu ispusta, zaštićene su od nepogode ali Giti dostupne. Nemam mogućnosti micati ih zbog njihove težine i nedostatka strojeva, zato moraju biti na takvom mjestu: zaštićene a dostupne. Od košnje do godišnjeg izrasla je nova trava tako da Gita osim sijena ima i ispašu. Ispust obuhvaća dvije jabuke i šljivu koje su davale svoje plodove. Kako je uz kuću ostala stara štala izgrađena na starinski način s debelim zidovima i protupožarnim stropom s više ulaza i prozora što je štalu činilo za nekoliko stupnjeva hladnijom od vanjske temperature. Giti je štala bila dostupna za ulazak i izlazak prema njezinim željama i u njoj je uglavnom provodila onaj vrući dio dana. Zob ove godine nisam organizirala iz razloga što zbog dosta kiša tijekom srpnja bilo je dovoljno ispaše. Voda je u kantama, nemam pojilicu, ali je punjenje riješeno dugim šlaufom i vrlo je jednostavno. Postavljena je i sol odmah kraj vode. Čišćenje ispusta nije bilo potrebno, što zbog veličine samog ispusta, a i susjed je rekao da bi taj prostor trebalo malo pognojiti. Zato je odlučeno da se neće čistiti ispust, nego kad Gita ode, nakon nekoliko tjedana još ćemo malo grabljama razbacati hrpice koje je ostavila.

Teško je sada opisati iskustva koja sam stekla s ovakvim organizacijama, ali definitivno sam više naučila oko ograda, pastira, logistike i pripreme za boravak životinje od 500-tinjak kila. Ovakav godišnji omogućava određenu bliskost pa sam tako vidjela da se Gita:

  • skriva u štalu od vrućine
  • skloni se od kiše pod krov i čeka da prođe
  • legne cijela na zemlju i spava
  • legne cijela na zemlju i spava posred pljuska i nije ju briga
  • hrče dok spava
  • vodu pije cijeli dan, onako po malo
  • dosta dremucka, ono malo si prispava po 10-tak minuta nekoliko puta dnevno
  • noću spava, ali i pase travu
  • voli ići na pašu u ranu zoru i u predvečer
  • ljubazna je do ljudi i voli kad netko dođe, odmah prati što se događa i prilazi
  • ponekad se dosađuje
  • vrlo je smirena i stabilna, okružena je životinjama i ljudima i vrlo je povjerljiva prema njima svima; svaki dan gleda traktore i kombajne i ne reagira na njih pri terenskom jahanju
  • voli gledati kroz prozor u moju sobu i gledati što je unutra, imam osjećaj da ju televizor zanima.

Inače smo dane provodile tako što bih se rano ustala i oko 6 bi bila u sedlu, otišla na jahanje prije vrućina i dosadnih muha, i vratila se do 9. Nakon Gitina rasedlavanja i tuširanja pustila bi je na miru do predvečerja kada bi radile horse agility zadatke. Ponekad bi dolazila djeca iz sela ili rođaci koje bi prošetala na Giti i ponekad bi otišle na sladoled u selo tijekom dana i to je uglavnom to. Nema previše rada, ali svakodnevno i kontinuirano. Svakodnevni kontakt pomogao je u stvaranju dobre povezanosti. Kako radim na partnerskom odnosu i na bezglasovnoj komunikaciji s njom, ovakvi izleti pomažu u razvijanju navedenih disciplina.

Znam da mnogi pansionisti nemaju priliku za provesti godišnji sa svojim konjem, no već kraći višednevni i vikend izleti bitno pomažu u poboljšanju odnosa i razumijevanja potreba konja.

Gita je po završetku godišnjeg vraćena u lauf pansion kraj Zagreba, tamo živi sličnim životom kao za vrijeme godišnjeg, samo mene ne vidi svaki dan.

U planu je isti takav godišnji iduće godine. Naravno.

hdr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s