Dileme: punokrvan, čistokrvan, hladnokrvan, toplokrvan, HT ili T?
Opet je bilo nesuglasica (u oglasniku), izgleda da mnogima nisu jasne ove podjele konja i pasmina. Iz vremena dok sam učila stočarstvo to bi išlo ovako:
Konji se tradicionalno dijele (po „krvnosti“) na toplokrvne i hladnokrvne (toplokrvnjak /hladnokrvnjak) uz punokrvne, što nisu nazivi pasmine, nego su pasmine konja razvrstane u te, navedene skupine (na hrvatskom jeziku, na engleskom ih dijele na warm, cold i hot blood). Pa imamo toplokrvne pasmine: lipicanac, holštajn, trakener, hanoveranac, gidran, francuski kasač, orlov, standardbred (SB tj. američki kasač), appaloosa… zatim hladnokrvne pasmine: međimurski konj, posavac, hrvatski hladnokrvnjak, norički, peršeron, shire, clydesdale… te punokrvne pasmine: barb, arapski i engleski (TB) punokrvnjak, akhaltekinac i angloarap.
Hladnokrvni su teški (draft), sporiji, manje temperamentni, prvenstveno radni konji, u principu potječu iz hladnijih vlažnih sjevernijih krajeva. Toplokrvni su lakši (light), temperamentniji, brži, osjetljiviji, prvenstveno sportski i jahači konji nastali na bazi punokrvnih konja, a to su (orijentalni) konji koji potječu iz toplijih sušnih južnih krajeva, čiste stare, odnosno strogo selekcionirane genetike, „plemeniti“, brzi temperamentni trkači. Ova podjela pasmina nije sasvim precizna, neke pasmine su bile svrstavane u obje skupine. Konj ni ne mora biti čistokrvan tj. pripadnik pasmine da bi ga svrstali u toplokrvne ili hladnokrvne. Hrvatski kasač, HSK, hrvatski toplokrvnjak (HT), slovenski toplokrvnjak…nisu pasmine nego uzgojni tipovi koji također spadaju u toplokrvne konje. Angloarap je, mislim, sad već pasmina, no u stvari je nastao kao uporabni križanac arapskog i engleskog punokrvnjaka koji mora imati krvi (gena) jedne i druge pasmine, odnosno mogu se pariti isključivo arap i TB, angloarap i TB, angloarap i arap ili angloarap i angloarap – obzirom da ima samo „punokrvnu krv“ i on je punokrvan. Irish hunter je uporabni križanac hladnokrvnih kobila s engleskim punokrvnjakom (TB) pa je to polukrvni konj. Polukrvni konji su svi oni kojima je jedan roditelj punokrvan (a drugi hladnokrvan ili toplokrvan), no ne moraju biti čistokrvni predstavnici pasmine, mogu biti bilo koji mješanci ako imaju ½ gena (krvi) punokrvnjaka, ali neki se uzgoji tako i zovu (zobnatički polukrvnjak, mađarski polukrvnjak…), mnoge toplokrvne pasmine su u osnovi nastale kao polukrvnjaci.
A čistokrvni? Čistokrvni (uzgojeni u „čistoj krvi“) mogu biti i hladnokrvni i toplokrvni i punokrvni konji (no to ne znači treba biti čistokrvan da bi bio npr. bio toplokrvan). Čistokrvni znači da je uzgojen od poznatih predaka upisanih u registar pasmine, dakle uzgojenih prema uzgojnom programu s definiranim uzgojnim ciljem i standardom, priznatim kao pasmina po međunarodnim kriterijima, konsolidirane genetike. Uzgojne knjige tj. registar pripadnika pasmine odnosno matična knjiga rasplodnih konja pasmine su u principu „zatvorene“ što znači da se upisati mogu samo potomci konja koji su već upisani, ali se obično prema dogovorenom uzgojnom programu dopušta i oplemenjivanje s punokrvnim pastusima pa se i potomci takvih (genetski zapravo križanci), upisuju u uzgojne knjige kao čistokrvni pripadnici pasmine. No, za neke pasmine se ne priznaje takvo oplemenjivanje, npr. za kasače, iako su nastali kao polukrvnjaci tj. potječu od engleskih punokrvnjaka. Iako se toplokrvne trkače kasačke pasmine međusobno križaju, njihove knjige su zapravo zatvorene – ne može se kao kasač više upisati ni jedan konj koji ne potječe direktno od konja već upisanih u neki od priznatih registara kasača. Ne može se npr. ždrijebe kasačice i punokrvnjaka ili arapa upisati kao kasač, ni kao čistokrvni kasač – što su Standardbred (SB – američki kasač), francuski, orlov, no niti kao uzgojni tip („nečistokrvni“ kasač) kao što su njemački, hrvatski, danski, švedski, talijanski… koji su obično križanci američkih i francuskih kasača, a mogu biti i čistokrvni (SB ili francuski) upisani u uzgojne knjige pojedine države prema kojoj onda dobiju ime. (npr. njemački, danski ili talijanski kasač može imati pravog brata hrvatskog ili slovenskog kasača, ovisno u koji registar je tko prijavljen, po genetici od 100% američkog ili francuskog do bilo kojeg postotka križanja.) Nabrojene pasmine i uzgojni tipovi kasača su toplokrvni, a postoje i hladnokrvne pasmine kasača, trkača (švedski, finski, norveški) s odvojenim uzgojem i registrima.
Još je ljudima nejasno i to što neke pasmine i uzgojni tipovi, registri konja imaju u nazivu toplokrvanjak (hrvatski toplokrvnjak) hladnokrvnjak (hrvatski hladnokrvnjak) ili punokrvnjak (engleski punokrvnjak)).
Hrvatski toplokrvnjak (HT) je naš uzgojni tip (što nije baš isto kao pasmina, no u praksi veoma slično) tj. konj s poznatim porijeklom uzgojen prema priznatom službenom uzgojnom programu i cilju od odabranih uzgojno valjanih predaka i uredno evidentiran u pripadajućem registru. Knjiga HT-a nije zatvorena. Roditelji mogu biti iz drugih registara, druge pasmine ili uzgojnog tipa ako se takvo križanje priznaje u HT uzgoju.
Pod toplokrvnjake (T) su svrstani oni konji koji su prema onoj gore (prvoopisanoj) podjeli toplokrvni (a ne hladnokrvni), a ne mogu bit upisani ni pod jednu pasminu ili uzgojni tip (bilo da im porijeklo nije poznat ili uredno registrirano, ili im roditelji ne odgovaraju uzgojnom programu, odnosno mješanci su pasmina čije križanje nije predviđeno niti jednim uzgojnim programom.) pa samim time nisu ni priznati za uzgoj bilo koje pasmine ili uzgojnog tipa tj. nisu uzgojno valjani (crne korice ID-a). Dakle HT nije svaki konj iz Hrvatske kojem u ID piše da je toplokrvan, kao što se obično napiše u oglasima, nego se hrvatski toplokrvnjak (HT) naziva uzgojni tip koji ima uzgojni program i službeni registar, odnosno samo konje upisane u taj registar se može zvati hrvatskim toplokrvnjakom (HT), i to piše u njihovom ID-u (crvenih korica).
Equus Agility 