Horse agility je konjička disciplina u kojoj se možete natjecati putem interneta a da pri tome imate osnovnu tehnologiju kao kompjuter, neku kameru (može i ona na mobitelu), osnovno znanje engleskog jezika i korištenja platformi kao you tube, forum, internet vezu i naravno morate imati konja. Preporučam vlastitog jer kad se jednom krenete natjecati onda napredujete kroz levele (stupnjeve) i ono što ste naučili svog konja kao osnovu samo proširujete i dodatno si komplicirate.
Horse agility je niz zadataka koje konj rješava, a svi ti zadaci razvijaju mu motoriku, razmišljanje, stvaraju samopouzdanje kod konja, umanjuju i/ili rješavaju frustracije. A vodič je prisiljen stvoriti komunikaciju s konjem jer se nasilno ponašanje u ovo sej disciplini ne tolerira.
Disciplina je osmišljena tako da svaki mjesec na internetu izdaju novu stazu s 10 zadataka, a težina zadatka ovisi o levelu u kojem se nalazi natjecateljski par. Stazu postavite, uvježbate, snimite, prebacite na kompjuter, pa na you tube, pošaljete prijavu i čekate rezultate. Zatim na internetu izlaze rezultati (snimku ocjenjuju međunarodni suci prema pravilnikom određenim kriterijima), tu prikupljate bodove, a zbroj bodova pomiče vas u težu skupinu. Ili ostanete u kojoj ste trenutno. Nakon svakog natjecateljskog kruga dobijete rozetu. Trenutno liga ima nešto više od 1400 članova, a objavljuje se lista prvih 100 natjecatelja. Za više informacija možete naći na web stranici Online Horse Agility ili pitati u inbox.
I zašto onda Horse Agility?
Meni osobno rad sa zemlje je prilično dosadan, a natjecanje ga čini zanimljivijim, barem meni. Osim toga primjetila sam da ako se ne pripremam za ocjenjivanje da sama sebi spuštam kriterije: Gita (kobila) nije dotakla loptu njuškom…ako nema ocjenjivanja onda mi je stav: pa dobro, nema veze…ako ima ocjenjivanja onda smišljam kako Gitu uvjeriti da dotakne loptu njuškom kada joj pokažem rukom na loptu, razvijam čitave strategije kako objasniti i potaknuti Gitu na guranje lopte njuškom od točke A do točke B. Kroz godine razvila se prava komunikacija i možemo lijepo razgovarati pokazujući jedna drugoj što bi htjele. Komunikacija koja se razvila je dvosmjerna jer i Gita koristi govor tijela za male razgovore samnom. Primjer s loptom je samo jedan u nizu. Od igara najivše mrzim (da, ima igara koje ne volim) one s motkom jer preko njih mora prekoračiti a da ne ih ne lupi nogom. Prekoračiti u naprijed, pa u nazad preko njih, pa bočno i sve tako. Obavezno kvrcne kopitom što u natjecanju nosi negativne bodove pa me to prilično nervira. Međutim, ta je vježba odlična za teren jer vrlo pažljivo i spretno prekoračuje prepreke u svim pravcima jednako kao i na poligonu, a lupanje kopitom tu nije od značaja.
Equagility – novost u 2017. godini
Equagility je disciplina koja se razvila u horse agility-u, a cilj joj je praktično primijeniti vježbe sa zemlje u jahanje. Ima isto 10 prepreka, odnosno 5 prepreka koje prvo svladate vodeći konja, a onda se penjete na konja i sve to prođete jašući. Možete imati oglavinu radi sigurnosti, no korištenje žvale i natezanje dizgina donosi negativne bodove. Najbolje je koristiti rope halter i povodac kao dizgine. Sedlo je dozvoljeno. I ovdje postoje leveli, povodac koristite kao dizgine s obje strane glave, ili ga koristite samo s jedne strane i prebacujete konju preko glave, ili koristite rope neck, zatim možete i bez sedla ili samo na podsedlicu. I tu su varijacije razne, a najvažnije je voditi računa o sigurnosti. Equagility kombinira rad sa zemlje s radom iz sedla i tu se direktno vide koristi pripreme konja sa zemlje. S obzirom da je korištenje oglavine svedeno na minimum (jer su kontroliran uvjeti dok vježbate), a nagrađuje se sjedište i rad trupa/tijela ova disciplina kroz postepeno penjenje u levelima zapravo poboljšava jahaću vještinu čovjeka.
Walking only – još jedna novost u 2017. godini
Walking only je disciplina namijenjena onim konjarima koji zbog nekog zdravstvenog razloga mogu samo hodati (kao npr. povreda kičme ili osobe s posebnim potrebama) i za starije konje. Na taj način agility postaje dostupan osobama koje žele raditi s konjima, a zbog nekog hendikepa to nisu u mogućnosti. Kao i u paraolimpijadi i ovdje se sudionici natječu, bilježe se rezultati u levelima i u ukupnom poretku.
Gita i Irma – 2016 godina
Bila je izuzetno teška u natjecateljskom smislu, inače smo u najtežem levelu za 2016 godinu, level Advanced 1Star koji je prilično zahtjevan. Gita neće u kenter i to nam je skidalo bodove na zadacima gdje je naravno bio potreban kenter. Uglavnom smo kenter zadatke rješavale u kasu uz kaznenen bodove. Osim toga zadaci su povremeno bili teški, ili ako sam iskrena sama prema sebi, nismo dobro odradile neke vježbe na nižem nivou i sada to moramo platiti na višem. Nekoliko natjecatelja profiliralo se kao izuzetno uspješnima i zbog njih su neki zadaci bili izuzetno teški. Zato je u 2017. godini napravljen novi level Advanced 2Star koji ima teže zadatke, a u koji mogu natjecatelji Advanced 1Star ukoliko procijene da je to za njih moguće. Naravno sudjelovanje u težoj skupini donosi i više bodova. Gita i ja, usprkos svim problemima, završile smo godinu na 8 mjestu u ukupnom poretku i naravno nastavljamo u 2017. godini.