Imati konja najgluplja je stvar koju neki čovjek može napraviti, pa kako si se uvalio u to?

Imati konja najgluplja je stvar koju neki čovjek može napraviti. Zanima me kako si se onda uvalio u to? Ha? Imaš onu neku glupu dječju želju da imaš konja. Roditelji su ti bili pametni pa ti nisu kupili, ali eto čim si odrastao i skupio neku lovu odmah, hop, po konja. Zar si poglupavio u međuvremenu? Odu euri na dlakavog, neposlušnog sisavca od 500 kg čiji mozak je nešto veći od krumpira. Šta je ono prodavač rekao? Da je to omiljeni konj njegove žene/djece i da ga zapravo nije htio prodati, ali dobar si čovjek i baš mu se sviđaš pa će ti ga ipak prodati. Rekao ti je i da si baš pašete, pravi ste si par. U redu, ritnuo se ali kaže prodavač da mu je to prvi puta i da nikad prije nije to napravio. I još ti je rekao da ako ti ne odgovara da ga slobodno vratiš. Ne brini, vratiti ga nećeš jer ga prodavač neće primiti nazad, ovo što ti je rekao na kupnji samo je floskula.
I sad ti je dlakavi kopitar doma. Ne da se uloviti. Priđe na mrkvu, ali čim je zgrabi iz ruke odmah zbriše. Da, pametan je i otvara vrata i bačvu sa zobi. Probija ogradu i radi nered po selu. Već nekoliko puta ste ga lovili i niste ga ulovili nego se vratio sam. Cijelo selo zna, nitko ti neće reći u facu, ali prevrću očima i smiju se. Na probi kod kupnje je stajao kod pojahivanja, sad odjednom neće, đubre se vrti i ak uspiješ sjesti u sedlo odmah kreće. Po terenu jurca bezveze, plaši se svega, neće preko potoka, bježi od traktora, vrećica i veš mašina bačenih u potok, a na pola puta se sam sjeti da bi išao doma. I odvede te doma. Zoveš onog frenda koji je bio s tobom kod kupovine, stalno ga zoveš ali se taj odjednom prestao javljati. Hoćeš poslat poruku preko fejsa, ali shvatiš da te taj frend unfrendao i da si više niste prijatelji na fejsu. E, da sad ste ostali sami, ti i to neposlušno đubre koje si je umislilo da će ono jahat tebe a ne ti njega. Plaćaš trenere, ideš na seminare, radionice, vježbaš doma, dok drugi gledaju filmove ti po you tubu gledaš filmiće o odgoju/preodgoju konja. Novac samo curi, trošiš na tog dlakavca, treba ovo, treba ono, sad ima kolike, pa onda laminitis, trebaš cijepit, trebaš potkivat, vadi krv, čekaj rezultate nalaza, bojiš se tetanusa pa cijepiš, onda zakon se opet promijenio i opet ne znaš što treba upisati u koju knjižicu. Pitaš na fejsu, uvijek dobiješ neki krivi odgovor ili se svi posvađaju na tvom postu a ti i dalje ne znaš. Po noći se vrtiš u krevetu i misliš si da šta ti je sve to trebalo. Gdje je onaj dječački san kad je konj u galopu a tebi vjetar u kosi? Gdje su one velike riječi o plemenitosti, dobroti, produhovljenosti tog velikog diva? Rekli su ti da konj neće na čovjeka, a tebe je jučer pregazio ko glistu. I ugrizao te prije par dana. Još te sve boli. Zašto ti baš moraš imati đubre i izroda konjskog roda? Kupiti konja najgluplja je stvar koju čovjek može napraviti i eto, baš to napraviš.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s